Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Zbirka mudrih izreka o životu
7 Dobro ime vrijedi više od skupog mirisa,
a dan smrti bolji je od dana rođenja.
2 Bolje je ići na sprovod nego na gozbu,
a živi nek' znaju da svi umiru na kraju.
3 Tuga vrijedi više nego smijeh
jer ona te čini zrelijim.[a]
4 Dok mudar čovjek razmišlja o smrti,
budale sanjare kako da se zabave.
5 Više vrijedi čuti kritiku od mudroga
nego da te glupan pjesmom hvali.
6 Smijuljenje budale ne znači ništa,
a zvuči kao pucketanje trnja
u vatri ispod kotla.
7 Mudrac koji tlači druge je budala,[b]
a mito iskvari i najboljeg čovjeka.
8 Dovršiti je bolje nego započeti,
a strpljivost je bolja od oholosti.
9 Nemoj se olako razljutiti,
jer ljutnja stanuje u srcu budale.
10 Ne pitaj zašto je prije bilo bolje,
jer to nije mudro pitanje.
11 Mudrost je kao blago naslijeđeno od predaka. Vrijedna je svim ljudima na svijetu. 12 Mudrost i novac osiguravaju zaštitu, ali ovo je prednost mudrosti: čuva život onome tko je ima.
13 Pogledaj sve što čini Bog. Čak i kad misli da je nešto krivo, čovjek to ne može ispraviti. 14 Budi zadovoljan kad je sve dobro, a kad postane teško, ne zaboravi da Bog daje i dobra i teška vremena. Čovjek ne može znati što donosi budućnost.
12 Braćo i sestre, preklinjem vas: budite kao ja, jer ja sam postao kao vi. Niste mi učinili ništa loše. 13 Kao što znate, prvi sam put došao k vama jer sam bio bolestan i propovijedao vam Radosnu vijest. 14 I premda vam je moja bolest bila na teret, niste me prezreli niti odbacili. Umjesto toga, primili ste me s dobrodošlicom kao da sam Božji anđeo. Primili ste me kao da je došao sâm Krist Isus! 15 Tada ste bili radosni. Gdje je sada ta radost? Sjećam se da biste tada učinili sve za mene. Iskopali biste svoje oči i dali ih meni, samo da ste mogli. 16 Jesam li vam postao neprijatelj govoreći vam istinu?
17 Ti vas ljudi gorljivo pokušavaju pridobiti za sebe, ali ne radi vašeg dobra, nego vas pokušavaju okrenuti protiv mene, da slijedite samo njih. 18 Dobro je da se netko zanima za vas, ali samo ako je to s dobrom namjerom. To je istina koja vrijedi i onda kad sam s vama i kad sam odsutan. 19 Djeco moja, zbog vas još jednom proživljavam porođajne muke, sve dok se u vama ne oblikuje Krist. 20 Volio bih biti s vama u ovom trenutku i razgovarati na drugi način jer ne znam što učiniti s vama.
Isus pomaže nežidovki
(Mk 7,24-30)
21 Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. 22 Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«
23 Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«
24 Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«
25 Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«
26 Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«
27 Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«
28 Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International