Book of Common Prayer
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[a]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Dalet
25 Ležim, umirući u prašini.
Održi me na životu,
kao što si obećao.
26 Pričao sam ti kako živim,
a ti si mi odgovorio.
Sad me pouči svojim uredbama.
27 Daj da razumijem tvoja pravila,
razmišljat ću o tvojim čudesima.
28 Tuga me moja ubija,
ojačaj me svojom riječju.
29 Ne daj da krivim putem krenem,
blagoslovi me svojim učenjem.
30 Želim ti biti vjeran,
slijedim tvoje prosudbe.
31 Bože, tvojih pravila se držim,
nikad ne daj da se sramotim.
32 Revno slijedim tvoje zapovijedi
jer mi ti daješ želju
da ih sve bolje razumijem.
He
33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama
da ih mogu ispoštovati do kraja.
34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja,
da im se cijelim bićem podložim.
35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi
jer to me čini sretnim.
36 Usmjeri me prema svojim pravilima,
a ne prema želji za lakom zaradom.
37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim,
pomozi da na tvoj način živim.
38 Ispuni obećanje svojem slugi
da bi te ljudi još više poštovali.
39 Ne kori me, jer te se bojim,
sve tvoje prosudbe su dobre.
40 Tvoje pouke slijediti želim
jer si pravedan, daj da živim.
Vav
41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav,
spasi me, kao što si obećao.
42 Tada ću imati odgovor
za sve koji mi se rugaju
jer vjerujem u tvoju riječ.
43 Daj da uvijek govorim istinu,
jer oslanjam se na tvoju prosudbu.
44 Stalno ću poštovati tvoj zakon,
držat ću ga uvijek i zauvijek.
45 Živjet ću sasvim slobodan
jer sam tvoje pouke slijedio.
46 O tvojim pravilima
s kraljevima ću pričati,
i neću se posramiti.
47 Radosno vršim tvoje zapovijedi,
volim ih iznad svega.
48 Tvoje zapovijedi slavim[a] i volim,
o tvojim odredbama razmišljam.
16 Trećeg dana ujutro prolomila se grmljavina i sijevnule munje, a nad planinu se nadvio gust oblak i začuo snažan zvuk roga. Sav je narod u taboru drhtao od straha. 17 Mojsije je poveo narod iz tabora ususret Bogu. Stali su u podnožje planine. 18 Sinajsku je planinu obavijao dim jer se BOG spustio na nju okružen vatrom. Iz planine je sukljao dim, kao iz velike peći, i sva se planina strahovito tresla, 19 a zvuk roga čuo se sve glasnije. Mojsije je govorio Bogu, a Bog mu je odgovarao gromoglasnim glasom.
20 BOG se spustio na vrh Sinajske planine i pozvao Mojsija. Kad se Mojsije popeo, 21 BOG mu je rekao: »Siđi i upozori narod da se ne guraju da bi vidjeli BOGA jer bi mogli izginuti. 22 Upozori i svećenike, koji prilaze BOGU, da se posvete, da ih ne kaznim.«
23 Mojsije je rekao BOGU: »Narod se ne može popeti na Sinajsku planinu jer si nas ti sam opomenuo da postavimo granicu oko planine i smatramo je svetom.«
24 »Siđi dolje«, rekao mu je BOG, »pa se ponovo popni zajedno s Aronom, ali nemoj dopustiti ni svećenicima ni narodu da se guraju gore, prema BOGU, da ih ne kaznim.«
25 I Mojsije je sišao k narodu, i to im rekao.
Gledajući Krista, vidimo Boga
15 On nam točno pokazuje
kakav je nevidljivi Bog.
On je bio prije svega
i vladar je nad svim stvorenim.
16 Sve na Nebu i na Zemlji
stvoreno je njegovom snagom;
vidljivo i nevidljivo, moćnici i gospodari, vladari i vlasti.
Sve je stvoreno po njemu i za njega.
17 On je postojao prije svega
i sve nastavlja postojati po njemu.
18 On je Glava Tijela, Crkve.
Krist je početak svega, on je prvi ustao iz mrtvih.
On je na svaki način prvi u svemu.
19 Jer, Bog je odlučio
u njemu nastaniti svu svoju puninu.
20 I po Kristu, Bog je pomirio sa sobom sve što postoji
—bilo na Zemlji ili na Nebu.
Uspostavio je mir Kristovom krvlju na križu.
21 Jednom ste bili daleko od Boga, njegovi neprijatelji, zbog svojih zlih misli i djela. 22 No sada vas je Bog ponovo pomirio sa sobom, po Kristovoj smrti—smrti njegova tijela—da vas postavi pred Boga kao svete, bez prijekora i bez krivnje pred Bogom. 23 Takvi ćete biti ako ostanete utemeljeni i čvrsti u svojoj vjeri i ako se ne udaljite od nade koja vam je dana po Radosnoj vijesti koju ste čuli i koja se propovijeda svim stvorenjima pod nebom, a kojoj sam ja, Pavao, postao slugom.
Isusovo krštenje
(Mk 1,9-11; Lk 3,21-22)
13 Tada je Isus došao iz Galileje na rijeku Jordan k Ivanu da ga krsti. 14 Ivan ga je pokušavao odgovoriti pa mu je rekao: »Ti bi trebao mene krstiti, a dolaziš k meni!«
15 No Isus mu je odgovorio: »Pusti, primjereno je da učinimo sve što Bog želi.« Tada ga je Ivan pristao krstiti.
16 Isus je bio kršten i, čim je izašao iz vode, otvorilo se nebo i vidio je Duha Božjega kako silazi u liku goluba i spušta se na njega. 17 A glas s neba je rekao: »Ovo je moj voljeni sin. S njim sam potpuno zadovoljan!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International