Book of Common Prayer

Zajin

Het

Tet

Ludost pouzdanja u bogatstvo

Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.

Ljudska pokvarenost

Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«^[a]. Davidov »maskil«.

Zapovijed za polazak u obećanu zemlju

33 BOG je rekao Mojsiju: »Idi odavde, ti i narod koji si izveo iz Egipta. Kreni u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu, rekavši: ‘Dat ću je vašim potomcima.’ ² Ispred tebe ću poslati anđela i istjerati Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. ³ Idite u zemlju kojom teče med i mlijeko. No ja neću poći s vama, da vas putem ne bih istrijebio jer ste tvrdoglav narod.«

⁴ Kad je narod čuo ove loše vijesti, tugovali su i nitko nije stavljao nakit na sebe. ⁵ Jer, BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘Tvrdoglav ste narod i, kad bih samo na trenutak putovao s vama, istrijebio bih vas. Sad skinite nakit sa sebe, a ja ću odlučiti što ću s vama.’« ⁶ Tako su Izraelci skinuli sa sebe nakit kod planine Horeb.

Šator sastanka izvan tabora

⁷ Mojsije je obično uzimao šator i razapinjao ga daleko izvan tabora. Nazvao ga je Šator sastanka^[a]. Tko god je htio tražiti savjet od BOGA, odlazio bi do Šatora sastanka izvan tabora. ⁸ Kad god bi Mojsije odlazio u Šator, sav bi narod ustao i stajao na ulazima u svoje šatore, pogledom ga prateći dok nije ušao u Šator. ⁹ Kad bi Mojsije ušao, stup od oblaka bi se spustio i stajao na ulazu u Šator dok je BOG razgovarao s njim. ¹⁰ Kad god bi narod vidio da stup od oblaka stoji na ulazu u Šator, svi bi se poklonili, svatko na ulazu u svoj šator. ¹¹ A BOG je osobno razgovarao s Mojsijem, kao što čovjek razgovara s prijateljem. Mojsije se zatim vraćao u tabor, a njegov mladi pomoćnik Jošua, Nunov sin, ostajao je u Šatoru.

Mojsije traži Božju slavu

¹² Mojsije je rekao BOGU: »Rekao si mi da povedem ovaj narod, ali mi nisi rekao koga ćeš poslati sa mnom. Rekao si mi: ‘Znam te po imenu i stekao si moju naklonost.’ ¹³ Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, obznani mi svoje putove, da te upoznam i da nastavim u tvojoj naklonosti. Sjeti se da je ovaj narod tvoj narod.«

¹⁴ A BOG odgovori: »Moja prisutnost, ja sâm, poći ću s tobom, tako da možeš biti u miru.«

¹⁵ Tada mu je Mojsije rekao: »Ako ti sâm nećeš ići s nama, onda nas i ne vodi odavde. ¹⁶ Jer, kako će se znati da smo ja i tvoj narod stekli tvoju naklonost ako ne ideš s nama? Po čemu ćemo se ja i tvoj narod razlikovati od svih drugih naroda na zemlji?«

¹⁷ BOG je odgovorio Mojsiju: »Učinit ću baš to što si tražio, jer si stekao moju naklonost i znam te po imenu.«

¹⁸ Tada je Mojsije rekao: »Pokaži mi svoju slavnu prisutnost.«

¹⁹ »Učinit ću da pred tobom prođe sva moja dobrota«, rekao je BOG, »i pred tobom ću izgovoriti ime JAHVE. Pokazat ću naklonost kome želim i sažalit ću se kome želim. ²⁰ No lice mi nećeš vidjeti jer čovjek ne može mene vidjeti i ostati živ.«

²¹ BOG je dalje rekao: »Blizu mene je mjesto gdje možeš stati na stijenu. ²² Kad moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu stijene i pokriti te rukom dok ne prođem. ²³ Zatim ću skloniti ruku i vidjet ćeš mi leđa. No moje lice ne može se vidjeti.«

Pavlov rad u Solunu

2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. ² Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. ³ Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. ⁴ Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. ⁵ Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! ⁶ I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.

⁷ A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,^[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. ⁸ Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. ⁹ Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.

¹⁰ Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. ¹¹ Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. ¹² Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.

Isus i spisi Staroga zavjeta

¹⁷ »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Mojsijev zakon ili naučavanje proroka. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti. ¹⁸ Istinu vam kažem: sve dok postoji nebo i zemlja, ni jedno slovo niti zarez neće nestati iz Zakona, dok se sve ne ispuni. ¹⁹ Tako, tko god prekrši i najmanju od ovih zapovijedi i uči druge da tako čine, bit će najmanji u Kraljevstvu nebeskom. A tko bude izvršavao zapovijedi i učio druge da tako čine, bit će velik u Kraljevstvu nebeskom. ²⁰ Jer, kažem vam: ako ne budete pravedniji od učitelja Zakona i farizeja, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.