Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Oblak nad Svetim šatorom
(Izl 40,34-38)
15 Onoga dana kad je podignut Sveti šator, to jest Šator saveza, prekrio ga je oblak. Od večeri do jutra oblak je nad Svetim šatorom izgledao kao vatra. 16 Tako je bilo stalno: preko dana ga je prekrivao oblak koji je noću izgledao kao vatra. 17 Kad god bi se oblak podigao sa Šatora, Izraelci su kretali na put. Gdje god bi se oblak spustio, ondje su se utaborili Izraelci. 18 Na BOŽJU su zapovijed Izraelci kretali na put i na njegovu su zapovijed postavljali tabor. Dokle god bi oblak stajao nad Svetim šatorom, ostajali su u taboru. 19 Ako bi oblak dugo vremena stajao nad Svetim šatorom, Izraelci su se držali BOŽJEG naloga i nisu kretali na put. 20 Ponekad bi oblak bio nad Svetim šatorom samo nekoliko dana. U skladu s BOŽJOM zapovijedi, ostajali su u taboru, a zatim su na njegovu zapovijed kretali na put. 21 Ponekad bi oblak stajao samo od večeri do jutra, a kad bi se ujutro podigao, kretali su na put. Ako bi oblak stajao samo jedan dan i jednu noć, čim bi se podigao, kretali su na put. 22 Bez obzira na to je li oblak stajao nad Svetim šatorom dva dana ili mjesec dana ili godinu dana, Izraelci su ostajali utaboreni i nisu kretali na put. No čim bi se podigao, kretali su na put. 23 Na BOŽJU su zapovijed postavljali tabor i na BOŽJU su zapovijed kretali na put. Držali su se BOŽJEG naloga, onako kako im ga je Bog dao preko Mojsija.
29 Mojsije je rekao Hobabu, sinu svog tasta Midjanca Reuela: »Krećemo prema mjestu koje nam je BOG obećao. Dođi s nama i bit ćemo ti dobri jer je BOG Izraelu obećao dobro.«
30 »Neću ići s vama«, odgovorio je, »nego ću se vratiti u svoju zemlju, svome rodu.«
31 No Mojsije je rekao: »Molim te, ne odlazi od nas. Ti znaš gdje su dobra mjesta za taborovanje u pustinji pa nam možeš biti vodič. 32 Ako budeš išao s nama, dijelit ćemo s tobom sve dobro što nam čini BOG.«
33 Tako su krenuli s BOŽJE planine i putovali tri dana. Svećenici su ta tri dana nosili kovčeg BOŽJEG saveza pred njima, da im pronađu mjesto za odmor. 34 Preko dana BOŽJI je oblak bio nad njima kad su iz tabora kretali na put.
35 Kad god bi podizali Kovčeg i kretali, Mojsije je govorio:
»Ustani, BOŽE!
Neka se rasprše tvoji neprijatelji!
Neka se razbježe tvoji mrzitelji!«
36 A kad bi stali s Kovčegom, govorio je:
»Vrati se, BOŽE,
tisućama Izraelovih postrojbi.«
1 Pozdrav od Pavla, sluge Krista Isusa, kojeg je Bog pozvao da bude apostol i izabrao ga da objavljuje Božju Radosnu vijest, 2 koju su već prije objavljivali proroci u Svetom pismu. 3 Vijest je to o Božjem Sinu, koji po rođenju potječe iz Davidove obitelji, 4 a po Duhu koji posvećuje i uskrsnućem od mrtvih pokazao se Božjim Sinom u svoj sili. On je Isus Krist, naš Gospodar.
5 Po njemu sam primio dar da budem apostol kako bih sve nežidovske narode pozvao da vjeruju u njega i da mu budu poslušni. 6 I vi ste među njima, i vas je Bog pozvao da pripadate Isusu Kristu.
7 Pišem svima vama u Rimu, koje Bog voli i poziva da budete Božji sveti ljudi. Neka milost i mir od Boga, našeg Oca, i Gospodina Isusa Krista budu s vama.
Molitva zahvale
8 Prije svega, zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu za sve vas jer se o vašoj vjeri priča po cijelom svijetu. 9 Bog, kojemu služim svojim srcem, propovijedajući Radosnu vijest o njegovom Sinu, svjedok mi je da vas se uvijek sjetim, svaki put kada molim. 10 Stalno molim da mi se pruži prilika da vas posjetim, ako Bog tako bude htio. 11 Zaista vas želim vidjeti da bih vam mogao dati duhovni dar koji će vas ojačati. 12 Tako ćemo zajedničkom vjerom hrabriti jedni druge.
13 Braćo i sestre, želim da znate da sam vas puno puta namjeravao posjetiti, da i među vama uberem plodove, kao što sam ih ubrao među drugim nežidovima. No sve do sada bio sam spriječen.
14 Imam jednaku obvezu prema svima: prema civiliziranima i divljacima[a], prema obrazovanima i neobrazovanima. 15 Zbog toga sam spreman objaviti Radosnu vijest i vama koji ste u Rimu.
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)
14 Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i 15 rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. 16 Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«
17 Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« 18 Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.
19 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«
20 Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme[a], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« 21 [b]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International