Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Savjet mladima
9 Zato, mladi, uživajte u mladosti,
radujte se danima svoga mladog života.
Slijedite svoje srce, činite što želite.
Ali znajte da će vas prosuđivati Bog.
10 Odagnajte, dakle, svaku brigu
i čuvajte svoje tijelo od boli.
Jer, mladost i zdravlje brzo će proći.
Uživaj u životu dok traje
12 Još dok si mlad, sjeti se tko te stvorio. Misli na to prije nego što dođu loši dani i nagomilaju se godine, a ti shvatiš da te više ništa ne veseli.
2 Sjeti se svog Stvoritelja i prije nego što svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda potamni, a nebo ponovo zastru kišni oblaci.
3 Sjeti ga se kada gospodari kuće počnu drhtati, kada se pognu oni koji su nekoć bili snažni, kada žene zaustave mlin jer ih je sve manje, kada se zamuti vid onima što gledaju kroz prozor. 4 Sjeti ga se kad se zatvore vrata do ulice i mlin se zaustavi, kad počneš ustajati s prvim cvrkutom ptica, a svaki zvuk pjesme za tebe zauvijek utihne.
5 Sjeti se tko te stvorio kad se počneš bojati visine i strahovati od svake opasnosti na putu, kad ti je kosa bijela kao badem u cvatu, kad se vučeš kao umoran skakavac, kad više nemaš želje.[a] Jer, svi ljudi idu putem u smrt, a pogrebne povorke već kruže ulicama.
6 Sjeti se svog Stvoritelja dok si još mlad,
prije nego što se slomi srebrna svjetiljka[b]
i razbije se njena zlatna posuda,[c]
prije nego što se vrč slupa na izvoru,
a posuda slomi na bunaru,
7 prije nego što se tijelo vrati u zemlju,
a duh ode k Bogu koji ga je stvorio.
8 »Sve je besmisleno[d]«, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!«
Savjeti za kraj
9 Učitelj je bio veoma mudar čovjek i svoje je znanje prenosio drugima. Pažljivo je proučio i uredio mnogo mudrih pouka. 10 Uvijek se trudio pronaći prave riječi. Zapisao je pouke koje su istinite i pouzdane.
11 Riječi mudrih ljudi su poput šiljastog štapa za podbadanje, a kad su sabrane i zapisane, one su kao željezni šiljci na štapu. Usmjeravaju ljude kao što pastir štapom usmjerava ovce. 12 Proučavaj ih, dijete moje! No budi pažljiv s mnogim učenjima. Puno je knjiga napisano, a previše učenja iscrpljuje.
13 Na kraju smo. Sve je rečeno. Poštuj Boga i vrši njegove zapovijedi jer je to bit svakog čovjeka.[e] 14 A Bog će prosuđivati sve što činiš—bilo javno ili tajno, bilo dobro ili loše.
25 Duh je izvor našega novog života. Slijedimo, dakle, Duha! 26 Nemojmo biti umišljeni! Ne izazivajmo jedni druge i nemojmo jedni drugima zavidjeti!
Pomažite jedni drugima
6 Braćo i sestre, ako nekoga zateknete u prijestupu, vi koji ste duhovni, privucite ga da se opet vrati na pravi put, ali činite to u duhu blagosti. Čuvajte se da i vi ne padnete u iskušenje. 2 Pomažite jedni drugima nositi se s poteškoćama! Tako ćete istinski slijediti Kristov zakon. 3 Ako netko misli da je važan, a zapravo nije, samog sebe zavarava. 4 Svatko neka sâm ispituje svoje postupke, da vidi može li biti zadovoljan sobom, bez uspoređivanja s drugima. 5 Svatko snosi odgovornost za vlastite postupke.
6 Onaj tko je poučavan Božjoj riječi, neka dijeli sve dobro što ima s onim tko ga poučava.
7 Nemojte se zavaravati: Bog se ne da izrugivati! Ono što čovjek sije, to će i žeti. 8 Tko sije da udovolji svojoj tjelesnoj naravi, žet će iz nje propast. No onaj tko sije da udovolji Duhu, žet će od Duha vječni život. 9 Nemojmo se umoriti čineći dobro, jer ćemo, ako ne posustanemo, u pravo vrijeme žeti žetvu. 10 Kad imate priliku, ne propuštajte činiti dobro svim ljudima, posebno onima koji su naša obitelj po vjeri.
Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mk 8,31–9,1; Lk 9,22-27)
21 Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.
22 Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«
23 Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono[a]! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«
24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? 27 Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. 28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International