Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
Traženje mira i zadovoljstva
6 Uočio sam još jednu veliku nepravdu koja jako opterećuje čovjeka. 2 Ponekad, Bog nekom čovjeku daje veliko bogatstvo, imanje i čast. Ima sve što mu srce želi, ali nema mogućnost uživati u tome. Na kraju, sve pripadne nekom strancu. To je besmislica i strašna nesreća.
3 Čovjek može dugo živjeti i imati stotinu djece. No ako ne nađe zadovoljstvo u dobrima života i ako nema mjesto za pokop, tvrdim: i mrtvorođenom je bolje nego njemu. 4 Rođenje je mrtvoga besmisleno. Bezimeno mrtvorođenče odmah odlazi u tamu groba i zaborava[a]. 5 Nije vidjelo sunce i nije saznalo ništa o životu. No ima više odmora od spomenutog čovjeka. 6 Ne bi mu koristilo ni da živi dvije tisuće godina, a da ne uživa. Na kraju, oboje završavaju na istome mjestu.
7 Sav je ljudski trud radi hrane, no glad nikako da se utaži. 8 Kakva je prednost mudrih nad glupima? Kakvu prednost ima siromašna osoba koja se zna ponašati pred drugima? 9 Bolje je biti zadovoljan onim što imaš nego uvijek željeti sve više. Takva je žudnja besmislena, kao lovljenje vjetra.
10 Sve što postoji, o tome se već sve zna[b]. Čovjek je takav kakav jest i ne može se suprotstavljati jačem od sebe[c]. 11 Što se više riječi koristi u raspravi, to je manje razumijevanja. Kakva je korist čovjeku od toga?
12 I tko zna što je dobro za čovjeka tijekom ovoga kratkog života na zemlji koji prođe kao sjena? Tko može reći što će u budućnosti biti s nama na ovome svijetu?
9 Sutradan, oko podne, dok su još bili na putu prema gradu, Petar se popeo na krov da se pomoli. 10 Ogladnio je i htio nešto pojesti. Dok su u kući spremali jelo, Petar je imao viđenje. 11 Ugledao je kako se nebo otvara, a nešto poput velike plahte spušta se na zemlju. Plahta je bila pridržavana za sva četiri kraja. 12 U njoj su se nalazile svakojake životinje, uključujući gmazove i ptice. 13 Zatim mu je glas rekao: »Ustani, Petre, kolji i jedi!«
14 Petar je odgovorio: »To nikako, Gospodine! Ja nikada nisam pojeo ništa okaljano ili nečisto[a].«
15 A glas mu se i drugi put obratio: »Ne smatraj nečistim ono što je Bog proglasio čistim.« 16 To se ponovilo triput. Onda je odjednom sve vraćeno na nebo.
17 Petar je razmišljao što bi ta vizija mogla značiti. A glasnici, koje je poslao Kornelije, raspitali su se gdje se nalazi Šimunova kuća i već su stajali na njezinim vratima. 18 Zovnuli su i pitali boravi li Šimun, zvani Petar, u toj kući.
19 Dok je Petar još razmišljao o onome što je vidio, Duh mu je rekao: »Slušaj, trojica te traže. 20 Ustani, siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao.« 21 Petar je sišao i rekao im: »Ja sam onaj kojeg tražite. Zašto ste došli?«
22 Oni su mu odgovorili: »Poslao nas je zapovjednik Kornelije. On je pravedan i pobožan čovjek; sav ga židovski narod cijeni. Sveti mu je anđeo rekao da te pozove u svoju kuću i da posluša što mu imaš reći.« 23 Petar ih je pozvao u kuću i gostoljubivo ih primio. Sutradan se spremio i pošao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope.
32 »Malo stado, ne plaši se! Otac vam želi dati svoje Kraljevstvo. 33 Prodajte ono što posjedujete i dajte novac siromašnima. Nabavite si torbe, koje ne mogu ostarjeti, i blago koje neće propasti—trajno bogatstvo koje je na Nebu—gdje ga ne može dohvatiti lopov niti uništiti moljac. 34 Jer, gdje je vaše blago, tamo će vam biti i srce.«
Uvijek budite spremni!
(Mt 24,42-44)
35 »Budite spremni! Obucite se i neka vaše svjetiljke gore! 36 Budite kao oni koji čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe. Kad on dođe i pokuca, mogu mu odmah otvoriti vrata. 37 Blagoslovljeni oni sluge koje će gospodar naći budne i spremne kada dođe. Govorim vam istinu. Gospodar će zaogrnuti pregaču da ih služi. Posjest će ih za stol i posluživati ih. 38 Gospodar može doći u ponoć ili još kasnije, ali blago njima kada dođe i vidi da ga još uvijek čekaju. 39 U ovo budite sigurni: da je gospodar znao u koje će vrijeme doći lopov, ne bi dopustio da mu provali u kuću. 40 I vi budite spremni, jer će Sin Čovječji doći u vrijeme kad ga ne očekujete!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International