Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
Kako ljudi vladaju ljudima?
8 Ne čudi se kad vidiš da negdje u tvom kraju zlostavljaju siromašne i nasilno im oduzimaju njihova prava. No i oni koji ih zlostavljaju dužni su slušati nekog na višem položaju. A i nad njim je netko još moćniji. 9 Svi ljudi ovise o prinosu sa zemlje, čak i kralj.[a]
Imovina ne osigurava sreću
10 Oni koji vole novac, nikad ga nemaju dovoljno. Oni koji vole bogatstvo, nisu zadovoljni svojim prihodima. Ni to nema smisla.
11 Što je veće bogatstvo, više je ljudi koji ga troše. A što time dobiva vlasnik osim da gleda svoje bogatstvo kako se troši?
12 Oni koji naporno rade mirno spavaju, bez obzira na to koliko su jeli. No bogataš je zabrinut za svoje bogatstvo pa ne može mirno zaspati.
13 Vidio sam još nešto veoma tužno na ovom svijetu: blago koje vlasnik čuva na svoju štetu. 14 Dogodi se nešto nepredviđeno i novac nestane te vlasnik nema što ostaviti svom djetetu. 15 Kao što je došao na svijet gol iz majčine utrobe, takav i odlazi, ne uzimajući ništa sa sobom. Mora ostaviti sve oko čega se trudio. 16 I to je jako tužno: On će napustiti ovaj svijet jednako kao što je na njega došao. I kakva je onda korist čovjeku od sveg truda kad ono za što je naporno radio ode brzo kao vjetar? 17 Proživio je život u tuzi i brizi, srdžbi i bolesti.
Zadovoljstvo u životu
18 Uvidio sam da je za čovjeka najbolje da jede i pije te da nađe zadovoljstvo u onom što radi tijekom ovoga kratkog života koji mu je dao Bog. Jer, to je sve što ima.
19 Također, kad Bog nekome daje bogatstvo i mogućnost da u njemu uživa, treba to prihvatiti i uživati u svom poslu. To je dar od Boga. 20 Jer, ljudi neće previše razmišljati o prolaznosti svog života ako ih Bog drži zaposlene onim što vole raditi.
23 Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. 24 Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. 25 Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.
26 Po vjeri ste svi vi Božja djeca[a] u Kristu Isusu. 27 Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. 28 Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. 29 Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.
4 Ono što želim reći jest ovo: dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako je vlasnik svega. 2 Pod nadzorom je čuvara i upravitelja do vremena koje je odredio njegov otac. 3 Na isti smo način i mi, dok smo bili djeca, robovali beskorisnim pravilima ovoga svijeta. 4 No kad je nastupilo pravo vrijeme za to, Bog je poslao svoga Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, 5 kako bi Sin mogao otkupiti one koji su pod Zakonom i učiniti ih svojom djecom.
6 Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče—»Abba[b], Oče!« 7 Tako više nisi rob, nego sin. A budući da si sin, Bog te učinio svojim nasljednikom.
8 Prije, dok niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji nisu pravi bogovi. 9 Ali sada, kada poznajete Boga—ili, radije, sada kada Bog poznaje vas, kako to da se vraćate slabim i beskorisnim pravilima i ponovo im želite robovati? 10 Vi slavite određene dane, mjesece, godišnja doba i godine. 11 Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio.
Božji zakon i ljudska pravila
(Mk 7,1-23)
15 Tada su Isusu pristupili neki farizeji i učitelji Zakona iz Jeruzalema i upitali ga: 2 »Zašto tvoji učenici krše učenje koje su nam ostavili preci? Ne peru ruke prije jela.«
3 No Isus ih je upitao: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? 4 Jer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca i majku!’[a] i ‘Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.’[b] 5 Ali vi učite da čovjek može reći svome ocu ili majci: ‘Ono čime bih ti mogao pomoći dajem Bogu na dar’ 6 i da na taj način postaje slobodan dužnosti prema ocu i majci. Time ste ukinuli Božju zapovijed zbog svoje tradicije. 7 Vi, licemjeri! Izaija je točno prorekao o vama:
8 ‘Ovi ljudi hvale me usnama,
ali srca su im daleko od mene.
9 Bezvrijedno je njihovo štovanje,
jer njihova su učenja ljudska pravila.’«[c]
10 Isus je dozvao narod k sebi 11 te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.«
12 Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?«
13 Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. 14 Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.«
15 Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.«
16 Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? 17 Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? 18 No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. 19 Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. 20 To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International