Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
16 Nitko se dugo ne sjeća ni mudraca ni budale. Svi su jednako zaboravljeni. Kako to da mudrac umire isto kao budala?
Ima li život smisla?
17 Zamrzio sam život. Smučilo mi se od spoznaje da je sve što čovjek čini u životu loše i besmisleno. Kao da pokušava uloviti vjetar.
18 Zamrzio sam sve oko čega sam se u životu trudio jer sam uvidio da to moram ostaviti nekome tko će doći poslije mene. 19 I tko zna hoće li on biti mudar ili glup? Raspolagat će svime oko čega sam se ja tako mudro trudio. Sve to nema nikakvog smisla.
20 Počeo sam očajavati nad svim u što sam ulagao svoj trud i rad. 21 Jer, čovjek može naporno raditi koristeći svu svoju mudrost, znanje i vještinu, ali onda će dati ono što je teško stekao nekome tko nije radio za to. To je besmisleno i nepravedno.
22 Kakva je korist čovjeku na ovom svijetu od svega njegovog rada i truda da stekne što želi? 23 Njegov je život pun boli, razočaranja i teškog rada. Brige ga muče, čak i noću, te se ne uspijeva ni odmoriti. I to je besmisleno.
24 Za čovjeka nema ništa dobro, nego da jede i pije, te da pronađe zadovoljstvo u svom radu. Također, uvidio sam da to dolazi od Boga. 25 Jer, bez Boga nitko ne može jesti niti uživati u životu. 26 Čovjeku, s kojim je zadovoljan, Bog daje mudrost, znanje i radost. Grešnici pak imaju zadatak sakupljanja i gomilanja, a Bog sve to predaje onome s kim je zadovoljan. I to je besmisleno, kao loviti vjetar.
18 Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom[a] i ostao s njim dva tjedna. 19 Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. 20 Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. 21 Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.
22 No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. 23 One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« 24 I hvalili su Boga zbog mene.
Ostali apostoli prihvaćaju Pavla
2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. 2 Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.
3 Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. 4 Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. 5 No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.
6 I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. 7 No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. 8 Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. 9 Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. 10 Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.
Isus u Nazaretu
(Mk 6,1-6; Lk 4,16-30)
53 Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto 54 i otišao u grad u kojem je odrastao. Ondje je poučavao u sinagogi. Svi su bili zadivljeni i pitali su se: »Odakle mu tolika mudrost i moć da čini čuda? 55 Nije li on tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Zar nisu sve njegove sestre ovdje među nama? Pa odakle mu onda sve to?« 57 I nisu ga prihvatili.
No Isus im je rekao: »Prorok je svugdje poštovan, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.«
58 Zbog njihove nevjere, ondje nije učinio mnogo čuda.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International