Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Držati se ponuđene nade

¹³ Bog doista, davši obećanje Abrahamu, budući da se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom, ¹⁴ govoreći: »Blagoslivljajući te - zaista ću te blagosloviti, i umnažajući te - umnožiti.« ¹⁵ I tako, strpivši se, stekao je obećanje. ¹⁶ Jer ljudi se zaklinju onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svakoj prepirci. ¹⁷ Tako i Bog, hoteći baštinicima obećanja izobilnije pokazati nepromjenljivost svoje odluke, zajamči je zakletvom, ¹⁸ kako bismo tim dvjema nepromjenljivim stvarima - u kojima je nemoguće da bi Bog lagao - mi koji smo mu pribjegli imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. ¹⁹ Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost, iza zastora, ²⁰ gdje je Isus kao preteča ušao za nas, postavši zauvijek Velesvećenik po redu Melkisedekovu.