Revised Common Lectionary (Complementary)

Abraham opravdan vjerom

4 Što ćemo dakle reći da je našao Abraham, praotac naš po tijelu?^{[a] 2} Jer da Abraham bi djelima opravdan, imao bi se čime dičiti, ali ne pred Bogom. ³ Ta što Pismo govori? »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.« ⁴ A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu. ⁵ Onomu pak tko ne radi, nego vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava u pravednost,

¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. ¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. ¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića.

Razgovor s Nikodemom

3 Među farizejima bijaše neki čovjek, Nikodem mu ime, glavar židovski. ² On dođe k njemu noću i reče mu: »Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može ova znamenja činiti, koja ti činiš, a da Bog nije s njime.« ³ Isus mu odgovori:

»Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.«

⁴ Rekne mu Nikodem: »Kako se netko može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?« ⁵ Isus odgovori: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶ Što je rođeno od tijela, tijelo je, i što je rođeno od Duha, Duh je. ⁷ Nemoj se čuditi što ti rekoh: 'Trebate se roditi nanovo, odozgor.' ⁸ Vjetar, kao i Duh, puše gdje hoće; čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

⁹ Nikodem mu nato reče: »Kako to može biti?« ¹⁰ Isus mu odgovori: »Ti si učitelj u Izraelu, a ovo ne shvaćaš? ¹¹ Zaista, zaista, kažem ti, zborimo što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh o zemaljskome, i ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam reknem o nebeskome?

¹³ Nitko nije uzašao na nebo, do onaj koji siđe s neba - Sin Čovječji. ¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji, ¹⁵ da svaki koji vjeruje ima u njemu život vječni.

¹⁶ Jer Bog tako uzljubi svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina, kako nijedan koji u njega vjeruje ne bi propao, nego imao život vječni. ¹⁷ Bog, doista, ne posla Sina na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi.

Preobraženje

17 I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, njegova brata, te ih povede na visoku goru nasamo. ² I preobrazi se pred njima: njegovo lice zasja kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. ³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. ⁴ Petar nato reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojsiju jednu, i Iliji jednu.«^{[a] 5} Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, i gle, glas iz oblaka stade govoriti: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni, koji mi je omilio. Njega slušajte!« ⁶ Čuvši to, učenici padoše ničice i veoma se prestrašiše. ⁷ A Isus pristupi k njima, dotaknu ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ Podigavši tad oči, ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi: »Nikomu nemojte reći ovo viđenje sve dok Sin Čovječji ne bude uskrišen od mrtvih.«