Revised Common Lectionary (Complementary)

Molitva pobjedničke zahvalnosti

Postanak svijeta

1 U početku je Bog stvorio nebo i zemlju.^{[a] 2} Zemlja je bila bezoblična i kaotična. Prekrivale su je duboke vode, a nad njima se prostirala tama. Božji je Duh lebdio nad vodama.

Prvi dan—svjetlost

³ Tada je Bog rekao: »Neka bude svjetlost.« I nastala je svjetlost. ⁴ Bog je vidio da je svjetlost dobra i razdvojio je svjetlost od tame. ⁵ Svjetlost je nazvao »dan«, a tamu »noć«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to prvi dan.

Drugi dan—nebo

⁶ Tada je Bog rekao: »Neka bude svod, da razdvaja vode koje su gore od voda koje su dolje.« ⁷ Time je Bog napravio svod kojim je razdvojio vode pod svodom od voda nad svodom. I bilo je tako. ⁸ Bog je svod nazvao »nebo«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to drugi dan.

Treći dan—kopno i biljke

⁹ Tada je Bog rekao: »Neka se vode pod nebom saberu na jedno mjesto i neka se pojavi kopno.« I bilo je tako. ¹⁰ Bog je kopno nazvao »zemlja«, a sabrane vode »more«. I Bog je vidio da je dobro.

¹¹ Tada je Bog rekao: »Neka zemlja rodi bilje: svakovrsne biljke što daju sjeme i svakovrsne voćke što daju plodove sa sjemenom.« I bilo je tako. ¹² Zemlja je pustila svakovrsne biljke što donose sjeme i svakovrsno drveće koje donosi plod sa sjemenom. I Bog je vidio da je dobro.

¹³ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to treći dan.

Četvrti dan—sunce, mjesec i zvijezde

¹⁴ Tada je Bog rekao: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu, da razdvajaju dan od noći i da označavaju doba, dane i godine. ¹⁵ I neka svjetlila na nebeskom svodu osvjetljavaju zemlju.« I bilo je tako. ¹⁶ Bog je napravio dva velika svjetlila: veće da vlada danju i manje da vlada noću. Načinio je i zvijezde. ¹⁷ Postavio je svjetlila na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju, ¹⁸ da vladaju danju i noću te da razdvajaju svjetlost od tame. I Bog je vidio da je dobro.

¹⁹ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to četvrti dan.

Naše uskrsnuće

³⁵ Ali neki od vas mogu pitati: »Kako to mrtvi ustaju? Kakvo će tijelo imati kad uskrsnu?« ³⁶ Kako glupo! Ono što posijete neće oživjeti ako prvo ne umre. ³⁷ I ono što sijete nije tijelo kakvo će biti kasnije, nego obično zrno, bez obzira na to je li to zrno pšenice ili nekog drugog sjemena. ³⁸ Ali Bog daje tijelo kakvo je izabrao. Svakom sjemenu daje tijelo kakvo mu pripada. ³⁹ Nisu sva tijela živih bića jednaka. Jedno pripada čovjeku, drugo životinji; ptice imaju svoje tijelo, a ribe opet svoje. ⁴⁰ Postoje i nebeska i zemaljska tijela. Nebeska tijela sjaje jednim sjajem, a zemaljska drugim. ⁴¹ Sunce ima svoj sjaj, a mjesec svoj. Svaka se zvijezda razlikuje od druge po svome sjaju.

⁴² Tako će biti i s mrtvima kad uskrsnu. Pokopano će tijelo propasti, ali to će tijelo uskrsnuti za nepropadljiv život. ⁴³ Pokopano tijelo, koje je »posijano«, nečasno je, a uskrsnut će u slavi. Tijelo, koje je »posijano«, slabo je, a tijelo koje će uskrsnuti bit će jako. ⁴⁴ Pokopano je tijelo fizičko, a uskrslo je tijelo duhovno.

Ako postoje fizička tijela, postoje i duhovna tijela. ⁴⁵ A ovo piše u Svetom pismu: »Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša«^[a], a Krist, posljednji Adam, postao je duh koji daje život. ⁴⁶ Nije prvo bilo duhovno, nego tjelesno. Duhovno je došlo nakon toga. ⁴⁷ Prvi je čovjek načinjen od zemaljskog praha. Drugi je čovjek došao s Neba. ⁴⁸ Svi koji pripadaju Zemlji, oblikovani su prema prvom čovjeku koji je napravljen od zemaljskog praha. Oni koji pripadaju Nebu, oblikovani su po nebeskom čovjeku. ⁴⁹ Kao što smo slični ovom čovjeku od zemaljskog praha, tako ćemo biti slični i nebeskom čovjeku.