Revised Common Lectionary (Complementary)

Božje obećanje i savez s Abramom

17 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, BOG mu se objavio i rekao mu: »Ja sam Bog Svemoćni^[a]. Živi u mojoj prisutnosti, slušaj me i čini što je dobro. ² Sklopit ću savez s tobom i dat ću ti mnogo potomaka.«

³ Abram se poklonio do zemlje, a Bog mu je rekao: ⁴ »Ovo je moj savez s tobom: Bit ćeš otac mnogih naroda. ⁵ Više se nećeš zvati Abram^[b], nego će ti ime biti Abraham^[c] jer sam te učinio ocem mnogih naroda. ⁶ Dat ću ti mnogo potomaka, pa će od tebe nastati narodi i poteći kraljevi. ⁷ Sklopit ću savez s tobom i tvojim potomcima iz naraštaja u naraštaj. Bit će to vječni savez. I bit ću tvoj Bog i Bog tvojih potomaka.

Obećani sin Izak

¹⁵ Bog je još rekao Abrahamu: »Svoju ženu više ne zovi Saraja jer će joj ime biti Sara^[a]. ¹⁶ Blagoslovit ću je i od nje ti dati sina. Blagoslovit ću je tako da će postati majka narodima i kraljevi naroda poteći će od nje.«

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[b], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[c]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[d]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)

³¹ I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« ³² Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. ³³ A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono^[a]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

³⁴ Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ^[b] i slijediti me. ³⁵ Onaj tko želi sačuvati svoj život—izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti—sačuvat će ga. ³⁶ Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? ³⁷ Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? ³⁸ Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.