Revised Common Lectionary (Complementary)

Bog je vjeran svom narodu

Bog kuša Abrahamovu vjeru

22 Nakon nekog je vremena Bog iskušao Abrahama. Pozvao ga je: »Abrahame!«

A on odgovori: »Evo me, slušam.«

² Bog je rekao: »Uzmi svog sina, jedinca Izaka, sina kojeg voliš. Idi u zemlju Moriju, na planinu koju ću ti pokazati, i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu^[a].«

³ Abraham je ustao rano ujutro, nasjekao drva za žrtvu paljenicu i osedlao magarca. Poveo je sa sobom dvojicu sluga i sina Izaka te krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog bio govorio. ⁴ Trećeg je dana putovanja Abraham podigao pogled i u daljini ugledao to mjesto. ⁵ Tada je rekao slugama: »Ostanite ovdje pored magarca, a ja i dječak idemo onamo štovati Boga pa ćemo se vratiti.« ⁶ Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i natovario ih na Izaka, a on sam ponio je vatru i nož. Tako su njih dvojica otišla zajedno dalje.

⁷ Izak je rekao Abrahamu: »Oče?«

»Slušam, sine«, odgovorio je Abraham.

»Vatra i drva su ovdje«, rekao je Izak, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«

⁸ Abraham odgovori: »Bog će se sam pobrinuti za janje za žrtvu paljenicu, sine moj.«

I njih su dvojica zajedno hodala dalje. ⁹ Kad su stigli do mjesta o kojem mu je Bog govorio, Abraham je napravio žrtvenik i na njega naslagao drva. Zatim je svezao svog sina Izaka i položio ga na žrtvenik, povrh drva. ¹⁰ Tada je uzeo nož i podigao ruku da ga ubije.

¹¹ No BOŽJI ga je anđeo pozvao s neba: »Abrahame! Abrahame!«

Abraham je rekao: »Evo me, slušam.«

¹² »Ne diži ruku na dječaka!« rekao je, »Nemoj mu ništa učiniti! Sad znam da poštuješ Boga jer mi nisi uskratio svoga sina jedinca.«

¹³ Tada je Abraham podigao pogled i vidio ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Ode, uzme ga i prinese kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina. ¹⁴ Abraham je ono mjesto nazvao »BOG će se pobrinuti«.^[b] Zato se još i danas kaže: »Na BOŽJOJ planini, on će se pobrinuti.«^[c]

¹⁵ BOŽJI je anđeo drugi put pozvao Abrahama s neba ¹⁶ i rekao mu: »Zaklinjem se samim sobom, kaže BOG, zato što si ovo učinio i nisi mi uskratio svog sina jedinca, ¹⁷ silno ću te blagosloviti i dati ti brojne potomke. Bit će ih koliko je zvijezda na nebu i pijeska na morskoj obali. Tvoji će potomci zaposjesti gradove^[d] svojih neprijatelja ¹⁸ i preko njih će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Učinit ću to jer si me poslušao.«

¹⁹ Tada se Abraham vratio svojim slugama pa su svi zajedno krenuli prema Beer Šebi. Abraham je ostao živjeti u Beer Šebi.

Primjeri žive vjere

11 Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. ² Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima.

³ Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga.

¹³ Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. ¹⁴ Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. ¹⁵ Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. ¹⁶ No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.

¹⁷ Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. ¹⁸ Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«^{[a] 19} Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.