Revised Common Lectionary (Complementary)
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Abšalom pokušava zadobiti prijestolje
15 Nakon nekog vremena, Abšalom je nabavio bojna kola, konje i pedesetoricu ljudi da trče ispred njega. 2 Ustajao bi rano i stajao pokraj gradskih vrata[a]. Kad bi netko dolazio s nekim problemom kod kralja Davida po savjet, Abšalom bi mu prišao i razgovarao s njim. Pitao bi ga: »Iz kojeg si grada?« Čovjek bi mu odgovorio iz kojeg je izraelskog plemena. 3 Abšalom bi mu tada rekao: »Vidiš, tvoji zahtjevi su dobri i pravedni, ali kralj te neće saslušati.« 4 I još bi mu rekao: »E, kad bi mene postavili za suca u ovoj zemlji! Svatko bi mogao doći k meni sa svojom parnicom ili slučajem, a ja bih mu pravedno sudio.« 5 Kad god bi netko prišao da mu se pokloni, Abšalom bi ga zagrlio i poljubio. 6 Tako se ponašao prema svim Izraelcima koji su dolazili kod kralja po pravdu. Na taj je način pridobio njihova srca.
7 Nakon četiri godine[b] Abšalom je rekao kralju: »Pusti me u Hebron da izvršim zavjet koji sam dao BOGU. 8 Dok sam živio u Gešuru u Aramu, obećao sam: ‘BOŽE, ako me dovedeš natrag u Jeruzalem, služit ću ti na poseban način.’«
9 »Idi u miru«, odgovori kralj i Abšalom ode u Hebron.
10 Potom je Abšalom svim izraelskim plemenima poslao špijune s porukom: »Kad začujete zvuk roga, uzviknite: ‘Abšalom je kralj u Hebronu!’«
11 Dvjesto je ljudi krenulo s kraljevim sinom iz Jeruzalema. Pozvao ih je kao goste u pratnji, a oni su otišli s njim, ne sluteći ništa o njegovim planovima. 12 Ahitofel je bio Davidov savjetnik. Bio je iz grada Giloa. Dok je Abšalom prinosio žrtve, pozvao je Ahitofela da mu se pridruži. Tako se Abšalomova urota razvijala i sve je više ljudi pristajalo uz njega.
Bog nije zaboravio svoj narod
11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. 2 Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: 3 »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«[a] 4 A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«[b]
5 Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. 6 A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.
7 Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. 8 Tako i piše u Svetom pismu:
9 A David kaže:
»Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku
na vlastitim gozbama.
Neka padnu i budu kažnjeni.
10 Neka oslijepe da ne mogu vidjeti.
I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«[e]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International