Revised Common Lectionary (Complementary)
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
14 A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje?
Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove!
Budući da će nas naš BOG uništiti,
ondje možemo umrijeti!
Protiv našeg BOGA smo griješili,
dao nam je otrovnu vodu piti.
15 Nadali smo se da ćemo imati mir,
ali ništa dobro nije nas zadesilo.
Vjerovali smo da će nas on izliječiti,
ali samo nas je užas okružio.
16 Iz Dana se čuje frktanje konja,
trese se zemlja od topota kopita.
Došli su razoriti zemlju i sve u njoj,
svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’
17 Pazite, šaljem otrovnice[a] među vas,
zmije koje ne možete zaustaviti.
Sve će vas izgristi«, rekao je BOG.
Jeremija nariče
18 Moja tuga ne može se ublažiti,
obolio sam od velikog jada.[b]
19 Slušajte vapaj mog naroda,
po cijeloj zemlji čuje se plač:
»Zar BOG više nije na Sionu?
Zar njegov Kralj više nije ondje?«
Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev
štujući idole, ništavne tuđe bogove?«
20 »Žetva je prošla i ljeto je završilo,
a za nas nema spasa«, plakao je narod.
21 Moj je narod teško ranjen
i srce mi zbog toga krvari.
Tugujem, očaj me obuzima.
22 Zar u Gileadu nema lijeka,
zar ondje nema liječnika?
Zašto onda moj narod nije iscijeljen?
Djevojčica i bolesna žena
(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43)
40 Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali. 41 Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću 42 jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.
43 Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti. 44 Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo. 45 Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?«
I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.« 46 Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.« 47 Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila. 48 A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«
49 Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«
50 Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«
51 Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice. 52 Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«
53 No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla. 54 Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!« 55 Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo. 56 Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International