Revised Common Lectionary (Complementary)
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
25 U cijelom je Izraelu Abšalom bio poznat i hvaljen zbog svoje ljepote. Njegovo je tijelo bilo bez mane, od glave do pete. 26 Krajem svake godine ošišao bi kosu. Bila je teška dva kilograma[a]. 27 Imao je trojicu sinova i jednu kćer. Bila je ona ljepotica i zvala se Tamara.
28 Abšalom je proveo dvije godine u Jeruzalemu a da nije vidio kralja. 29 Jednom je pozvao Joaba. Htio ga je poslati kralju s porukom, ali Joab je odbio. Pokušao je i drugi put, no ponovo bez uspjeha.
30 Tada je Abšalom rekao svojim slugama: »Slušajte! Joabova njiva s ječmom je pokraj moje. Idite i zapalite je.«
I tako su Abšalomovi sluge zapalili Joabovu njivu.
31 Joab dođe u Abšalomovu kuću i upita ga: »Zašto su mi tvoji sluge zapalili njivu?«
32 »Slušaj«, reče mu Abšalom, »poručio sam ti da dođeš i preneseš kralju moju poruku: ‘Zašto sam dolazio iz Gešura? Bilo bi bolje da sam ostao tamo!’ Želim vidjeti kralja. Ako sam kriv, neka me pogubi.«
33 Joab je otišao kralju i sve mu ispričao pa je kralj pozvao Abšaloma. Došao je pred kralja, poklonio mu se do zemlje, a kralj ga je poljubio.
2 Tada su mu donijeli nepokretnog čovjeka koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio kolika je njihova vjera, rekao je nepokretnomu: »Samo hrabro, mladiću! Oprošteni su ti grijesi!«
3 Tada su neki učitelji Zakona rekli u sebi: »Ovaj čovjek svojim riječima vrijeđa Boga.«
4 Budući da je znao što misle, Isus im je rekao: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? 5 Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj!’? 6 No znajte da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe na Zemlji.« Zatim je rekao nepokretnomu: »Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 7 Nepokretni je ustao i otišao kući. 8 Kad je narod to vidio, pun je strahopoštovanja hvalio Boga koji je ljudima dao takvu vlast.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International