Old/New Testament

Jeremija oslobođen iz zatvora

40 Nakon što ga je Nebuzaradan pronašao u Rami i oslobodio, Jeremija je čuo kako mu govori BOG. Zapovjednik kraljevske straže našao ga je ondje, okovanog među drugim zarobljenicima iz Jeruzalema i Jude, koji su bili na putu za Babilon.

² Rekao je Jeremiji: »Tvoj je BOG najavio da propast dolazi na ovo mjesto. ³ Sada je to ostvario, kao što je i rekao. Sve vam se to dogodilo zato što ste griješili protiv BOGA i niste ga slušali. ⁴ Ja ću ti sad skinuti okove s ruku. Ako želiš u Babilon, možeš ići sa mnom. Brinut ću se o tebi. Ako ne želiš ići, ne moraš. Pogledaj, cijela zemlja leži pred tobom. Možeš ići kamo želiš. ⁵ Ili se vrati kod Gedalije, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka, kojega je babilonski kralj postavio za upravitelja nad judejskim gradovima. Zadrži se kod njega i ostani među svojim narodom ili idi kamo misliš da trebaš ići.«

Tada je Nebuzaradan dao Jeremiji dar, opskrbio ga s nešto hrane i pustio da ode. ⁶ Jeremija je otišao u Mispu kod Gedalije, Ahikamovog sina. Zadržao se kod njega među narodom koji je ostao u zemlji.

Gedalija upravlja Judom

(2 Kr 25,22-26)

⁷ Nešto judejskih zapovjednika i vojnika, koji se nisu predali Babiloncima, ostalo je na ruralnim područjima nakon što je razoren Jeruzalem. Čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamovog sina, za svog namjesnika u zemlji. Povjerio mu je brigu o najsiromašnijim muškarcima, ženama i djeci, koji nisu bili odvedeni u Babilon. ⁸ Oni su došli Gedaliji u Mispu. Pred Gedaliju su stupili Išmael^[a]—Netanijin sin, Johanan—Kareahov sin, Seraja—Tanhumetov sin, Efajevi sinovi iz Netofe, Jaazanija, čiji otac je iz Maake, i još nekolicina ljudi.

⁹ Gedalija, Ahikamov sin i Šafanov unuk, dao im je svoju riječ. Rekao je: »Nemojte se bojati služiti Babiloncima. Nastanite se u zemlji i služite babilonskom kralju. Tako će vam biti dobro. ¹⁰ Ostat ću u Mispi da vas zastupam pred Babiloncima koji dođu, a vi pravite vino, sakupljajte plodove i radite ulje. Spremite urod u posude za pohranu i mirno živite u svojim gradovima.«

¹¹ Judejci, koji su bili u Moabu, Amonu, Edomu i drugim okolnim zemljama, također su čuli da je babilonski kralj ostavio nešto naroda u Judi te da je nad njima postavio svog namjesnika Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. ¹² Vratili su se u Judu iz svih zemalja u koje su bili prisiljeni otići. Okupili su se kod Gedalije u Mispi i nakupili obilje plodova berbe i žetve.

Urota protiv Gedalije

¹³ Johanan, Kareahov sin, i svi judejski vojni zapovjednici, koji su ostali na ruralnim područjima, došli su u Mispu kod Gedalije. ¹⁴ Rekli su mu: »Znaš li da je amonski kralj Baalis poslao Netanijinog sina Išmaela da te ubije?« No Gedalija, Ahikamov sin, nije im povjerovao.

¹⁵ Tada je Johanan, Kareahov sin, nasamo razgovarao s Gedalijom u Mispi. Govorio mu je: »Dopusti da ubijem Išmaela, Netanijinog sina. Nitko za to neće saznati. Ako te ubije, svi Judejci, koji su sada okupljeni oko tebe, bit će raspršeni. Nestat će i ono malo što je preostalo od judejskog naroda.«

¹⁶ No Gedalija, Ahikamov sin, rekao je Kareahovom sinu Johananu: »Nemoj to učiniti. Krivo govoriš o Išmaelu.«

41 U sedmom je mjesecu u Mispu stigao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla i jedan od visokih kraljevskih službenika. Došao je kod Gedalije, Ahikamovog sina, s desetoricom svojih ljudi. Tijekom zajedničkog obroka u Mispi, ² Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi ubili su Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Mačem su pogubili čovjeka kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. ³ Išmael je tada poubijao i sve Judejce koji su bili uz Gedaliju u Mispi, kao i babilonske vojnike koji su se ondje zatekli.

⁴ Dan nakon Gedalijinog ubojstva, dok još nitko o tome nije ništa znao, ⁵ skupina od osamdeset ljudi iz gradova Šekema, Šila i Samarije^[b] stigla je u Mispu. Imali su obrijane brade, nosili poderanu odjeću i namjerno ranjavali svoja tijela.^[c] Išli su u BOŽJI Hram da prinesu žitne žrtve i tamjan. ⁶ Išmael, Netanijin sin, krenuo je iz Mispe prema njima plačući. Susreo ih je i rekao: »Dođite kod Gedalije, Ahikamovog sina.« ⁷ Kad su ušli u grad, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi su ih poubijali, a njihova tijela pobacali u jamu za vodu. ⁸ Desetorica su se ipak izvukla rekavši Išmaelu: »Nemoj nas ubiti! Dat ćemo ti svoje zalihe pšenice, ječma, ulja i meda. Pokazat ćemo ti gdje su skrivene.« Išmael se suzdržao da i njih ne ubije. ⁹ A jama, gdje je Išmael pobacao tijela ubijenih ljudi, zapravo je bila veliki spremnik za vodu koji je davno iskopao judejski kralj Asa. Na taj je način bio osigurao zalihe vode u slučaju da se grad nađe pod opsadom izraelskoga kralja Baaše. No Išmael, Netanijin sin, napunio je spremnik tijelima ubijenih ljudi.

¹⁰ Išmael je zarobio sve ljude koji su preostali u Mispi, a koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu. Među njima su bile i kraljeve kćeri. Išmael je sa svojim zarobljenicima krenuo prema zemlji Amonaca.

¹¹ No Johanan, Kareahov sin, i svi vojni zapovjednici, koji su bili uz njega, čuli su za zločin koji je učinio Išmael, Netanijin sin. ¹² Krenuli su sa svim svojim ljudima u borbu protiv njega. Sustigli su ga kod velikoga gradskog bazena za vodu u Gibeonu. ¹³ Svi su se Išmaelovi zarobljenici razveselili kad su vidjeli Johanana, Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. ¹⁴ Tako su se svi ljudi, koje je Išmael zarobio i poveo sa sobom iz Mispe, pridružili Johananu, Kareahovom sinu. ¹⁵ A Išmael, Netanijin sin, uspio je s osmoricom svojih ljudi pobjeći od Johanana i otići kod Amonaca.

¹⁶ Johanan, Kareahov sin, i vojni zapovjednici, koji su bili s njim, preuzeli su sve Išmaleove zarobljenike koje je poveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju, Ahikamovog sina. Bilo je tu vojnika, žena, djece i kraljevskih službenika. Johanan ih je doveo natrag iz Gibeona. ^17-18 Strahovali su pred Babiloncima. Bojali su se njihove kazne za Išmaleovo ubojstvo Gedalije, Ahikamovog sina, kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Stoga su odlučili krenuti u Egipat. Putem su se zaustavili u Gerut Kimhamu pokraj Betlehema.

42 Ondje su se okupili svi vojni zapovjednici te Johanan—Kareahov sin, i Jezanija—Hošajin sin, kao i cijeli narod, od prvog do zadnjega. ² Otišli su kod proroka Jeremije i rekli mu: »Molimo te, poslušaj nas. Pomoli se našem BOGU za sve nas preživjele. Nekad nas je bilo mnogo, ali kao što vidiš, preostala nas je još samo nekolicina. ³ Neka nam tvoj BOG objavi kamo trebamo ići i što trebamo raditi.«

⁴ »Razumio sam vas«, odgovorio im je prorok Jeremija. »Molit ću se vašem BOGU, kao što ste tražili. Reći ću sve što vam poruči BOG. Ništa neću zatajiti.«

⁵ Tada su oni rekli Jeremiji: »Ako ne napravimo sve što nam tvoj BOG poruči preko tebe, neka BOG istinito i pošteno svjedoči protiv nas. ⁶ Poslušat ćemo svoga BOGA, kojem te šaljemo, bez obzira na to svidi li nam se njegova poruka ili ne. Bit će nam dobro kad se pokorimo svome BOGU.«

⁷ Deset dana kasnije Jeremija je čuo BOŽJU poruku. ⁸ Pozvao je Johanana—Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tražio je da se svi okupe, od prvog do zadnjega. ⁹ Rekao im je: »BOG Izraela, kojem ste me poslali sa svojim molbama, poručuje: ¹⁰ ‘Ako se okrenete i ostanete u ovoj zemlji, izgradit ću vas. Neću vas uništiti. Kao biljku ću vas posaditi, a ne iščupati. Žao mi je zbog nesreće koju sam vam donio. ¹¹ Bojite se babilonskoga kralja, ali ne morate ga se bojati. Ne morate pred njim strahovati, jer ja sam uz vas’, kaže BOG. ‘Spasit ću vas i osloboditi od njega. ¹² Smilovat ću vam se pa će se i on smilovati. Pustit će vas da živite u svojoj zemlji.’ ¹³ Ali, ako nastavite govoriti: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, tada nećete poslušati svoga BOGA. ¹⁴ No, ako kažete: ‘Idemo živjeti u Egipat. Ondje nećemo iskusiti rat ni glad, niti čuti zvuk ratnih truba’, ¹⁵ onda poslušajte, vi preostali Judejci, što vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Ako odlučite ići u Egipat i ondje se nastanite kao stranci, ¹⁶ stići će vas mač kojeg se toliko bojite. U Egiptu će vas pratiti glad od koje strahujete. Ondje ćete umrijeti. ¹⁷ Svi koji odluče ići u Egipat i nastane se ondje, poginut će u ratu, umrijeti od gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti izbjeći nesreću koju ću sručiti na njih.’

¹⁸ Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Kao što su se moj gnjev i srdžba sručili na stanovnike Jeruzalema, tako ću biti bijesan na sve vas koji idete u Egipat. Ljudi će se užasavati i zgražavati nad vama. Proklinjat će vas, koristiti kao kletvu i ismijavati. Nikad više nećete vidjeti Judu.’

¹⁹ Vi, preživjeli Judejci, BOG vam poručuje: ‘Ne idite u Egipat.’ Danas vas upozoravam. ²⁰ Vi, vođe, zaveli ste cijelu zajednicu po cijenu vlastite propasti. Poslali ste me da idem k vašem BOGU. Tražili ste da za vas molim našeg BOGA. Rekli ste: ‘Što god naš BOG objavi, tako ćemo učiniti.’ ²¹ Ja sam vam danas objavio njegovu poruku, ali vi ga ne slušate. Niste poslušali ništa od onoga što vam je BOG poručio preko mene. ²² Stoga, budite sigurni da ćete u Egiptu umrijeti od mača ili gladi ili bolesti. A vi želite otići i živjeti ondje kao stranci.«

4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. ² Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. ³ Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:

On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. ⁴ Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«^{[b] 5} A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«

⁶ Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. ⁷ Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:

⁸ Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. ⁹ Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. ¹⁰ Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. ¹¹ Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.

¹² Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca ¹³ i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun.

Isus je naš vrhovni svećenik

¹⁴ Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. ¹⁵ Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. ¹⁶ Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.