M’Cheyne Bible Reading Plan

Žrtvenik

(Izl 38,1-7)

27 »Napravi žrtvenik od bagremovog drva, u obliku četverokuta. Neka bude dva i pol metra dužine, dva i pol metra širine te jedan i pol metar visine.^{[a] 2} Na njegova četiri ugla stavi po jedan rog, tako da rogovi i žrtvenik čine cjelinu. Zatim cijeli žrtvenik obloži broncom. ³ Napravi posude za skupljanje i uklanjanje pepela, lopatice, zdjele, vilice i žeravnike. Sav taj pribor za žrtvenik izradi od bronce. ⁴ Napravi i rešetku za žrtvenik—mrežu od bronce. Na svakom od četiri ugla mreže stavi po jedan brončani kolut. ⁵ Rešetku postavi ispod oboda žrtvenika, tako da stoji na polovici visine žrtvenika. ⁶ Za žrtvenik napravi šipke od bagremovog drva i obloži ih broncom. ⁷ Šipke provuci kroz kolutove, tako da stoje na dvije strane žrtvenika dok ga se nosi. ⁸ Stranice žrtvenika napravi od dasaka, a on neka bude šupalj. Načini ga točno kao što ti je pokazano na planini.«

Dvorište Svetog šatora

(Izl 38,9-20)

⁹ »Napravi dvorište za Sveti šator. Njegova južna strana neka ima zavjese od finog lana u dužini od pedeset metara^[b], ¹⁰ dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima. ¹¹ Neka i sjeverna strana ima zavjese u dužini od pedeset metara, dvadeset stupova i dvadeset brončanih postolja, srebrne kuke i obruče na stupovima.

¹² Neka zapadna strana dvorišta bude dvadeset i pet metara^[c] široka i neka ima zavjese, deset stupova i deset postolja. ¹³ Širina dvorišta na pročelju, na istočnoj strani, neka bude dvadeset i pet metara. ¹⁴ S jedne strane ulaza neka budu zavjese dužine sedam i pol metara^[d], tri stupa i tri postolja. ¹⁵ S druge strane ulaza neka isto budu zavjese dužine sedam i pol metara, tri stupa i tri postolja.

¹⁶ Na ulazu dvorišta neka bude zavjesa dužine deset metara^[e], od plavog, ljubičastog i crvenog prediva te finog lana, i neka je tkalac ukrasi. Objesi je na četiri stupa s četiri postolja. ¹⁷ Svi stupovi oko dvorišta neka imaju srebrne obruče, srebrne kuke i brončana postolja. ¹⁸ Neka dvorište bude pedeset metara dužine, dvadeset pet metara širine i dva i pol metra visine.^[f] Zavjese neka mu budu od finog lana, a postolja od bronce. ¹⁹ Sav pribor, koji se koristi u Svetom šatoru, kao i svi kolčići za šator i dvorište, neka budu od bronce.«

Ulje za svjetiljke

(Lev 24,1-4)

²⁰ »Zapovjedi Izraelcima da ti za rasvjetu donose čisto ulje od gnječenih maslina, da bi se svjetiljke mogle redovito paliti. ²¹ U Šatoru sastanka, ispred zavjese koja zaklanja svjedočanstvo saveza, neka Aron i njegovi sinovi održavaju svjetiljke da gore pred BOGOM od večeri do jutra. Ovo je trajna uredba koju Izraelci trebaju držati kroz sve naraštaje.«

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)

6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. ² Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. ³ Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. ⁴ Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

⁵ Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« ⁶ Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.

⁷ Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

⁸ Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: ⁹ »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

¹⁰ »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. ¹¹ Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, ¹² Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« ¹³ Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

¹⁴ Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok^[a] koji treba doći na svijet!«

¹⁵ Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)

¹⁶ Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. ¹⁷ Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. ¹⁸ Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. ¹⁹ Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. ²⁰ »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. ²¹ Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.

Narod traži Isusa

²² Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. ²³ Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. ²⁴ Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.

²⁵ Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

²⁶ Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. ²⁷ Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«

²⁸ »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«

²⁹ Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«

³⁰ »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. ³¹ Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’^[b].«

³² Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. ³³ Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«

³⁴ »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«

³⁵ »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. ³⁶ Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. ³⁷ Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. ³⁸ Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. ³⁹ A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«

⁴¹ Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« ⁴² Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«

⁴³ Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! ⁴⁴ K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’^[c] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. ⁴⁶ To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. ⁴⁷ Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. ⁴⁸ Ja sam kruh koji daje život. ⁴⁹ Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. ⁵⁰ Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. ⁵¹ Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«

⁵² Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

⁵³ Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. ⁵⁴ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. ⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. ⁵⁷ Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« ⁵⁹ Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi^[d] u Kafarnaumu.

Mnogi napuštaju Isusa

⁶⁰ Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«

⁶¹ Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? ⁶² Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? ⁶³ Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« ⁶⁴ Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: ⁶⁵ »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«

⁶⁶ Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.

⁶⁷ Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«

⁶⁸ »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. ⁶⁹ Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija^[e].«

⁷⁰ Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«

⁷¹ Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.

Uzdaj se u Božju mudrost!

Blagodati mudrosti

Mudro ophođenje s drugima

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. ² Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

³ Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. ⁴ Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. ⁵ No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

⁶ I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. ⁷ No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. ⁸ Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. ⁹ Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. ¹⁰ Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.

Pavao i Petar

¹¹ No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. ¹² Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. ¹³ I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. ¹⁴ Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«

¹⁵ Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. ¹⁶ No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista^[a]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista^[b], a ne zbog držanja Zakona.

¹⁷ Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! ¹⁸ Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. ¹⁹ Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. ²⁰ Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. ²¹ Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.