M’Cheyne Bible Reading Plan

Sklapanje Saveza

24 BOG je rekao Mojsiju: »Popnite se k BOGU—ti, Aron, Nadab i Abihu, i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite mi se na udaljenosti, ² a onda neka samo Mojsije priđe BOGU. Starješine neka ne prilaze, a narod neka se uopće ne penje na planinu.«

³ Mojsije je otišao i prenio narodu sve BOŽJE zapovijedi i uredbe, a narod je jednoglasno odgovorio: »Učinit ćemo sve što je rekao BOG.«

⁴ Zatim je Mojsije zapisao sve BOŽJE zapovijedi. A ujutro je ustao rano i u podnožju planine izgradio žrtvenik i postavio dvanaest kamenih stupova za dvanaest izraelskih plemena. ⁵ Zatim je poslao izraelske mladiće da BOGU prinesu junce kao žrtve paljenice i žrtve slavljenice. ⁶ Mojsije je uzeo pola krvi od žrtvovanih životinja i stavio je u posude, a drugom je polovicom zapljusnuo žrtvenik.^[a]

⁷ Zatim je uzeo Knjigu saveza, u koju je zapisao Božje zapovijedi, i pročitao je da cijeli narod može čuti. Narod je rekao: »Bit ćemo poslušni i činit ćemo sve što je rekao BOG.«

⁸ Zatim je Mojsije uzeo posude s krvlju i njome zapljusnuo narod, govoreći: »Ovo je krv kojom BOG sklapa savez s vama u skladu sa svojim uredbama.«

⁹ Zatim su se Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset izraelskih starješina popeli na planinu ¹⁰ i vidjeli Izraelovog Boga. Pod nogama mu je bilo nešto poput pločnika od safira, sjajnog kao samo nebo. ¹¹ Bog nije pogubio izraelske glavare, nego su gledali Boga^[b] i zajedno jeli i pili.

Na planini s Bogom

¹² BOG je rekao Mojsiju: »Popni se k meni na planinu i tu ostani, a ja ću ti dati kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam napisao da bih poučio narod.«

¹³ Tada su Mojsije i njegov pomoćnik Jošua krenuli na Božju planinu. ¹⁴ Mojsije je rekao starješinama: »Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Aron i Hur su s vama pa se njima obratite u slučaju nekog spora.«

¹⁵ Zatim se Mojsije popeo na planinu koju je prekrio oblak. ¹⁶ BOŽJA slava nastanila se na Sinajskoj planini. Oblak je šest dana prekrivao planinu, a sedmog je dana BOG iz oblaka pozvao Mojsija. ¹⁷ Izraelcima je BOŽJA slava na vrhu planine izgledala kao vatra koja plamti. ¹⁸ Tada je Mojsije ušao u oblak i popeo se još više na planinu. Ostao je na planini četrdeset dana i četrdeset noći.

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. ¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[b]

Isus i Ivan Krstitelj

²² Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. ²³ Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. ²⁴ Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju^[c]. ²⁶ Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«

²⁷ Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. ²⁸ Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. ²⁹ Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. ³⁰ On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

Onaj koji dolazi s neba

³¹ Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! ³² On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. ³³ Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! ³⁴ On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵ Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. ³⁶ Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.

Job odgovara BOGU

42 Tada je Job odgovorio BOGU:

Zaključak

⁷ Nakon što je BOG sve to izgovorio Jobu, rekao je Elifazu iz Temana: »Ljut sam na tebe i na tvojih dvojicu prijatelja. Niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job. ⁸ Stoga, sada uzmite sedam junaca i sedam ovnova pa idite mom slugi Jobu i za sebe prinesite žrtvu paljenicu. Moj sluga Job molit će za vas, a ja ću mu prihvatiti molitvu. Neću vas kazniti za vašu nerazumnost iako niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job.«

⁹ Tada su Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama učinili kako im je rekao BOG. Potom je BOG prihvatio Jobovu molitvu.

¹⁰ Nakon što je Job molio za svoje prijatelje, BOG mu je vratio blagostanje. Dao mu je i dvostruko više nego što je imao ranije. ¹¹ U kuću su mu došli sva braća i sestre, zajedno sa svim njegovim poznanicima, pa su s njim jeli. Tugovali su s njim i tješili ga zbog svih nevolja koje je BOG poslao na njega. Svatko mu je od njih dao srebrnjak i zlatan prsten.

¹² Drugi je dio Jobovog života BOG blagoslovio više nego prvi. Stekao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, dvije tisuće volova i tisuću magarica. ¹³ Također, dobio je i sedmoricu sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj je kćeri dao ime Jemima, drugoj Kesija, a trećoj Keren Hapuka. ¹⁵ U cijeloj zemlji nisu se mogle naći žene tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im je dao dio nasljedstva, kao i njihovoj braći.

¹⁶ Nakon toga Job je poživio još sto četrdeset godina. Ne samo što je vidio svoju djecu nego i unuke svojih unuka. ¹⁷ Job je umro u dubokoj starosti, nakon dugog i ispunjenog života.

Pavlova slabost i Božja snaga

12 I nastavit ću se hvaliti. Iako nema od toga nikakve koristi, reći ću vam neka viđenja i objave od Gospodina. ² Znam čovjeka^[a] u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba—je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. ³ I znam da je taj čovjek—u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna— ⁴ bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. ⁵ Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. ⁶ Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. ⁷ Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. ⁸ Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, ⁹ ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. ¹⁰ Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak!

Ljubav za Korinćane

¹¹ Govorio sam kao da sam lud, ali vi ste me na to natjerali. Vi biste trebali biti oni koji me hvale jer nisam ništa gori od tih »velikih apostola«, premda sam nitko i ništa. ¹² Uostalom, dokazi da sam ja apostol postojano su se očitovali među vama kroz čudesne znakove, čuda i silna djela. ¹³ Na koji ste način, onda, u gorem položaju od drugih crkava, osim po činjenici da vam nisam bio na teret? Oprostite mi zbog toga!

¹⁴ Gledajte! Spreman sam vas sada posjetiti i treći put. Neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu, nego vas same. Djeca nisu obavezna opskrbljivati svoje roditelje, nego su roditelji obavezni opskrbljivati svoju djecu. ¹⁵ A ja bih sa svoje strane jako rado dao sve što imam—pa čak i sebe samoga—za vas. Ako ja vas volim više, zar ćete vi mene voljeti manje?

¹⁶ No neka bude! Nisam vas opteretio teškim teretom, nego sam vas, lukav kakav jesam, uhvatio na prevaru. ¹⁷ Jesam li vas iskoristio po ikome od onih koje sam vam poslao? Ne! ¹⁸ Molio sam Tita da vas posjeti i poslao sam našega brata s njim. Zar vas je Tit iskoristio? Ne! Naši stavovi i postupci bili su isti.

¹⁹ Mislite li da se cijelo vrijeme branimo pred vama? Govorimo pred Bogom kao Kristovi učenici i sve što radimo, ljubljeni, radimo zato da vas ojačamo. ²⁰ Jer, bojim se da ću vas, kad dođem, zateći u drugačijem stanju nego što bih želio. I vi ćete vidjeti da sam ja drugačiji nego što biste željeli da budem. Bojim se da će među vama biti svađa, ljubomore, žestokih ispada, sebičnih prepiranja, ogovaranja, oholosti i nereda. ²¹ Bojim se da bi me, kad dođem, moj Bog mogao pred vama poniziti i ražalostiti zbog mnogih od vas koji su griješili i koji se još nisu obratili od nečistoće, seksualnih grijeha i sramote koju su počinili.