M’Cheyne Bible Reading Plan

Zakoni o naknadi imovine

22 »Ako netko ukrade bika ili ovcu pa ih zakolje ili proda, neka za bika plati pet goveda, a za ovcu četiri ovce. ² Neka lopov tako nadoknadi štetu, a ako nema ništa, neka se zbog krađe proda u ropstvo. Ako netko noću zatekne lopova u provali pa ga udari i usmrti, neće biti kriv za njegovu smrt. ³ No, ako ga usmrti nakon izlaska sunca, bit će kriv za njegovu smrt. ⁴ Ako se ukradena životinja—bik, magarac ili ovca—nađe živa kod lopova, neka plati dvostruko.

⁵ Ako netko opustoši tuđe polje ili vinograd tako što pusti svoju stoku da ondje pase, neka štetu nadoknadi najboljim plodovima sa svog polja ili iz vinograda.

⁶ Ako netko zapali vatru, da bi spalio korov, pa izbije požar, i drugome izgori žito koje je u snopu, ili koje raste u klasovima na polju, neka onaj tko je zapalio vatru u potpunosti nadoknadi štetu.

⁷ Ako netko svom bližnjemu preda novac ili predmete na čuvanje pa to bude ukradeno iz njegove kuće, neka lopov, ako se pronađe, nadoknadi dvostruko. ⁸ No, ako se lopov ne pronađe, neka se vlasnik kuće izvede pred Boga^[a] da se zakune da nije ukrao imovinu svog bližnjega. ⁹ U svim sporovima oko vlasništva nad bikom, magarcem, ovcom, odjećom, ili bilo kojom drugom izgubljenom svojinom za koju netko izjavi: ‘To je moje!’, neka se slučaj obiju strana iznese pred Bogom. Onaj koga proglase krivim, neka svom bližnjemu vrati dvostruko.

¹⁰ Ako netko svom bližnjemu povjeri na čuvanje magarca, bika, ovcu ili bilo koju drugu životinju, a ona ugine ili bude povrijeđena ili odvedena, a da to nitko nije vidio, ¹¹ spor između te dvojice neka se riješi zakletvom pred BOGOM. Čuvar se mora zakleti da nije dirao svojinu drugoga, a vlasnik mora prihvatiti zakletvu pa čuvar ne treba dati naknadu. ¹² No, ako je čuvaru netko ukrao životinju, on mora isplatiti odštetu vlasniku. ¹³ Ako je zvijer rastrgala životinju, neka čuvar donese njezine ostatke kao dokaz pa neće morati platiti vlasniku.

¹⁴ Ako čovjek posudi životinju od svog bližnjega pa bude povrijeđena ili ugine kad vlasnik nije prisutan, neka vlasniku plati punu odštetu. ¹⁵ No, ako je vlasnik prisutan, ne treba platiti odštetu. Ako je životinja uzeta u najam, dovoljno je da se plati najamnina.«

Moralni i vjerski zakoni

¹⁶ »Ako muškarac zavede djevicu, koja nije zaručena, pa spava s njom, neka plati njezinoj obitelji za nju i uzme je za ženu. ¹⁷ Ako je njezin otac odbije dati, zavodnik svejedno mora platiti cijenu propisanu za ženidbu djevice.

¹⁸ Ako se neka žena bavi vračanjem, ne smijete dopustiti da živi.

¹⁹ Tko ima spolni odnos sa životinjom, neka se pogubi.

²⁰ Tko prinese žrtvu drugim bogovima, umjesto jedinom BOGU, neka bude uništen.

²¹ Stranca ne smijete zlostavljati ni ugnjetavati jer ste i sami bili stranci u Egiptu.

²² Ne zlostavljajte udovice i siročad. ²³ Ako ih budete ugnjetavali, sigurno ću odgovoriti na njihov vapaj kad mi zavape za pomoć. ²⁴ Jako ću se razljutiti i pobit ću vas mačem pa će vaše žene postati udovice, a vaša djeca siročad.

²⁵ Ako posudiš novac siromašnome iz mog naroda, ne postupaj prema njemu kao lihvar—nemoj mu računati kamatu.

²⁶ Ako uzmeš ogrtač svog bližnjega kao zalog, vrati mu ga prije zalaska sunca ²⁷ jer mu je to možda jedini pokrivač za tijelo kad ide na spavanje. Kad zavapi k meni, poslušat ću ga jer sam milostiv.

²⁸ Ne vrijeđajte Boga i ne proklinjite vladara svog naroda.

²⁹ Prinosite mi prvine od obilja svojih žetava i berbi. Nemojte to odgađati.

Meni dajte svoje prvorođene sinove. ³⁰ Isto tako mi dajte prvorođeno od svoje krupne i sitne stoke. Neka sedam dana ostanu sa svojom majkom, a osmog ih dana dajte meni.

³¹ Budite narod posvećen meni. Stoga, ne jedite meso životinja koje su rastrgale zvijeri, već ga bacajte psima.«

Kristov dolazak na svijet

⁶ Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. ⁷ On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. ⁸ On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. ⁹ Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.

¹⁰ On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. ¹¹ Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. ¹² A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. ¹³ Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.

¹⁴ Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. ¹⁵ Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«

¹⁶ On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. ¹⁷ Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. ¹⁸ Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.

Ivan govori o Isusu

(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)

¹⁹ A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite^[c] da ga upitaju: »Tko si ti?«

²⁰ Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«

²¹ »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«

»Nisam«, rekao je.

»Jesi li Prorok^[d]?«

»Ne«, odvratio je.

²² Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«

²³ A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:

²⁴ Te su ljude poslali farizeji^[f]. ²⁵ Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«

²⁶ »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. ²⁷ On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«

²⁸ Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.

²⁹ Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje^[g], on uzima na sebe grijehe svijeta. ³⁰ To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’ ³¹ Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.«

³² Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu. ³³ Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’ ³⁴ To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.«

Prvi Isusovi učenici

³⁵ Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. ³⁶ Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«

³⁷ Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. ³⁸ Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?«

Oni su mu odgovorili: »Rabbi—što znači ‘Učitelju!’—gdje stanuješ?«

³⁹ »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.

⁴⁰ Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹ Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!«—što znači Krista.

⁴² Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar^[h]«.

⁴³ Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« ⁴⁴ Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. ⁴⁵ Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«

⁴⁶ »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael.

»Dođi i vidi«, odvratio je Filip.

⁴⁷ Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«^[i]

⁴⁸ »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael.

»Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.

⁴⁹ »Učitelju^[j], ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«

⁵⁰ Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« ⁵¹ Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju^[k] nad Sina Čovječjeg.«

40 Zatim je BOG rekao Jobu:

³ A Job je odgovorio BOGU:

⁶ Tada je BOG rekao Jobu iz oluje:

Pavao brani svoju službu

10 Ja, Pavao, osobno vas molim Kristovom blagošću i dobrotom; ja koji sam, po nekima, ponizan kad sam s vama, ali oštar prema vama kad sam odsutan. ² Molim vas, ne tjerajte me da, dok sam s vama, budem tako oštar i izravan kao što očekujem da ću biti prema nekima među vama koji misle da živimo po ljudskim tjelesnim željama. ³ Iako kao ljudi živimo u tijelu, ne borimo se na takav način. ⁴ Jer, naše oružje nije kao ljudsko. Naše oružje ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde. Njime obaramo ljudska dokazivanja ⁵ i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga. Zarobljavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu. ⁶ Spremni smo kazniti svaku vrstu neposlušnosti kad vaša poslušnost bude savršena.

⁷ Gledajte ono što je očito! Ako je tko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovo razmisli i shvatit će da i mi pripadamo Kristu jednako kao i on. ⁸ Ako se još budem hvalio ovlaštenjima—koja nam je Gospodin dao da bismo vas ojačali, a ne porazili— ⁹ neću se zbog toga posramiti. Ne želim da izgleda kao da vas pokušavam zastrašiti svojim pismima. ¹⁰ »Njegova pisma«, kažu neki, »snažna su i moćna, ali kada je prisutan, slab je i to što govori ništa ne vrijedi.« ¹¹ No onaj koji to govori neka ima na umu da nema razlike između riječi u mojim pismima, kad smo udaljeni, i naših postupaka kad smo s vama.

¹² Jer, mi se ne usuđujemo uspoređivati s pojedinim ljudima koji se smatraju vrlo važnima niti se svrstavamo među njih. Oni međusobnim uspoređivanjem i mjerenjem pokazuju svoju ludost. ¹³ Bilo kako bilo, nećemo se prekomjerno hvaliti, nego ćemo ograničiti svoje hvale na područje djelovanja koje nam je odredio Bog, da i vas uključimo. ¹⁴ Ne hvalimo se previše, kao što bi bilo da nismo došli k vama, jer mi smo prvi došli k vama s Radosnom vijesti o Kristu. ¹⁵ Ne hvalimo se prekomjerno ni tuđim radom. No nadamo se da će vaša vjera rasti i da će se naš rad širiti među vama u okviru našeg područja djelovanja. ¹⁶ Na taj način želimo propovijedati Radosnu vijest i dalje od vašega kraja. Ne želimo se hvaliti već obavljenim poslom na tuđem području. ¹⁷ »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«^{[a] 18} Ako netko sâm sebe preporučuje, to ne znači ništa. Ono što ima vrijednost jest kada nekoga preporuči Bog.