M’Cheyne Bible Reading Plan

Josip i faraonovi snovi

41 Nakon pune dvije godine faraon je sanjao san: stajao je pokraj rijeke Nil, ² iz koje izađe sedam zdravih i krupnih krava i počnu pasti travu. ³ Nakon njih iz Nila izađe drugih sedam krava, slabih i mršavih, pa stanu pokraj onih na obali. ⁴ Tada slabe i mršave krave prožderu onih sedam zdravih i krupnih krava. Potom se faraon probudio.

⁵ Kad je ponovo zaspao, sanjao je drugi san: sedam klasova žita, punih i zdravih, raste na jednoj stabljici. ⁶ Za njima iznikne sedam drugih klasova, kržljavih i sasušenih istočnim vjetrom. ⁷ Tada kržljavi klasovi progutaju onih sedam punih i zdravih klasova. Potom se faraon probudio i shvatio da je sanjao.

⁸ Ujutro je bio uznemiren pa je poslao po sve egipatske vračeve i mudrace. Ispričao im je svoje snove, ali nitko mu ih nije znao protumačiti.

⁹ Tada je glavni peharnik rekao faraonu: »Danas sam se sjetio jednog svoga propusta. ¹⁰ Kad se faraon jednom bio razljutio na svoje sluge, mene je i glavnog pekara stavio u zatvor u kući zapovjednika straže. ¹¹ Obojica smo iste noći sanjali san i svaki je san imao svoje značenje. ¹² Ondje je s nama bio jedan mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričali smo mu svoje snove i on je svakome od nas protumačio njegov san. ¹³ I sve se dogodilo baš kako nam je rekao: mene su vratili u službu, a pekara su objesili.«

¹⁴ Tada je faraon poslao po Josipa te su ga brzo doveli iz zatvora. Kad se obrijao i presvukao, Josip je izašao pred faraona. ¹⁵ Faraon je rekao Josipu: »Sanjao sam jedan san i nitko ga ne može rastumačiti. Čuo sam za tebe, da znaš protumačiti san čim ga čuješ.«

¹⁶ »Nije to od mene«, odgovori Josip, »nego će Bog dati pravi odgovor faraonu.«

¹⁷ Tada je faraon rekao Josipu: »U snu sam stajao na obali Nila, ¹⁸ kad odande izađe sedam krava, zdravih i krupnih, i počnu pasti među trskom. ¹⁹ Nakon njih izađe drugih sedam krava, koščatih, boležljivih i mršavih. Nikad nigdje u Egiptu nisam vidio tako ružne krave. ²⁰ Tada su mršave i ružne krave proždrle onih prvih sedam krupnih krava. ²¹ Kad su ih pojele, na njima se nije ništa vidjelo—i dalje su bile jednako ružne kao i prije. Tada sam se probudio.

²² U sljedećem sam snu vidio sedam klasova žita, punih i zdravih, kako rastu na jednoj stabljici. ²³ Za njima je niknulo drugih sedam klasova, kržljavih i sasušenih istočnim vjetrom. ²⁴ Tada su kržljavi klasovi progutali sedam zdravih klasova. Kad sam to ispričao vračevima, ni jedan od njih nije mi to znao objasniti.«

Josip objašnjava snove

²⁵ Tada je Josip rekao faraonu: »Faraonovi snovi imaju isto značenje. Bog je otkrio faraonu što će učiniti. ²⁶ Sedam zdravih krava je sedam godina i sedam zdravih klasova je sedam godina. Imaju isto značenje. ²⁷ Sedam mršavih i ružnih krava, koje su došle nakon njih, kao i sedam praznih i sasušenih klasova, također su sedam godina—sedam godina gladi.

²⁸ Baš kao što sam već rekao faraonu: Bog je faraonu pokazao što će učiniti. ²⁹ Dolazi sedam godina velikog izobilja za čitav Egipat, ³⁰ ali nakon njih doći će sedam godina gladi. Tada će biti zaboravljeno sve izobilje u Egiptu i glad će harati zemljom. ³¹ U zemlji se više neće znati za izobilje jer će uslijediti strašna glad. ³² A to što se san faraonu ponovio, znači da je Bog čvrsto odlučio i da će to uskoro učiniti. ³³ Zato, neka faraon potraži sposobnog i mudrog čovjeka i postavi ga za upravitelja nad Egiptom. ³⁴ Zatim neka faraon nad zemljom postavi povjerenike koji će uzimati petinu žetve u Egiptu tijekom sedam godina izobilja. ³⁵ Neka sakupljaju svu tu hranu u rodnim godinama koje dolaze i neka s faraonovom ovlasti skladište i čuvaju žito za hranu u gradovima. ³⁶ Neka ta hrana bude zaliha za zemlju u onih sedam godina gladi koje će zadesiti Egipat, da glad ne upropasti zemlju.«

Josip upravlja Egiptom

³⁷ I prijedlog se svidio faraonu i svim njegovim službenicima. ³⁸ Faraon upita svoje službenike: »Možemo li naći čovjeka kao što je ovaj, u kojem je Božji duh?« ³⁹ Zatim je faraon rekao Josipu: »Budući da ti je Bog sve ovo obznanio, nema nitko tako sposoban i mudar kao što si ti. ⁴⁰ Bit ćeš upravitelj mog dvora i sav moj narod pokoravat će se tvojim zapovijedima. Jedino ću ja, jer sam na prijestolju, biti iznad tebe.«

⁴¹ Faraon je još rekao Josipu: »Ovime te postavljam za upravitelja nad čitavom egipatskom zemljom.« ⁴² Zatim je skinuo prsten pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Odjenuo ga je u odjeću od finog lana, a oko vrata mu objesio zlatan lanac. ⁴³ Dao mu je da se vozi u kolima odmah iza svojih i pred njim su vikali: »Na koljena, poklonite se!« Tako ga je postavio za upravitelja nad cijelim Egiptom.

⁴⁴ Faraon je rekao Josipu: »Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije maknuti prstom bez tvog odobrenja.« ⁴⁵ Faraon je Josipu dao ime Safenat Panea^[a], a za ženu mu je dao Asenatu, kćer Potifere, svećenika u hramu On^[b]. I Josip je preuzeo vlast nad cijelim Egiptom.

⁴⁶ Josip je imao trideset godina kad je stupio u službu kod faraona, egipatskog kralja. Zatim je otišao od faraona i putovao po cijelom Egiptu. ⁴⁷ Tijekom sedam godina izobilja zemlja je obilno rađala. ⁴⁸ Josip je sakupljao svu hranu proizvedenu u sedam godina izobilja u Egiptu i skladištio je u gradovima. U svakom je gradu skladištio hranu s okolnih polja. ⁴⁹ Tako je nagomilao žita u tolikom izobilju da ga je bilo kao morskog pijeska. Čak ga je prestao mjeriti jer ga se nije dalo izmjeriti.

⁵⁰ Prije nego što su nastupile godine gladi, Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu, rodila je Josipu dvojicu sinova. ⁵¹ Svom je prvorođenom sinu Josip dao ime Manaše^[c]. Rekao je: »Bog je učinio da zaboravim svu svoju muku i cijeli očev dom.«

⁵² Drugom je sinu dao ime Efrajim^[d]. Rekao je: »Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.«

Glad

⁵³ Sedam godina izobilja u Egiptu došlo je kraju ⁵⁴ i počelo je sedam godina gladi, baš kao što je rekao Josip. U svim je zemljama vladala glad, a u čitavom je Egiptu bilo hrane. ⁵⁵ A kad je i sav Egipat ostao bez hrane, narod je zavapio faraonu za kruh. Tada je faraon rekao svim Egipćanima: »Idite Josipu i učinite što vam kaže.«

⁵⁶ Kad se glad proširila po cijeloj zemlji, Josip je otvorio skladišta i počeo prodavati žitarice Egipćanima jer je u Egiptu vladala strašna glad. ⁵⁷ Štoviše, iz cijeloga su svijeta dolazili kupiti žito k Josipu u Egipat jer je posvuda bila strašna glad.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

11 Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed ² i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! ³ Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’«

⁴ Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga. ⁵ Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?« ⁶ Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu. ⁷ Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao. ⁸ Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima. ⁹ A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su:

¹¹ Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom.

Smokvino drvo

(Mt 21,18-19)

¹² Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. ¹³ U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. ¹⁴ Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.

Isus u Hramu

(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

¹⁵ Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.^{[c] 16} Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. ¹⁷ Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’?^[d] A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’^[e].«

¹⁸ Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. ¹⁹ Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.

Moć vjere

(Mt 21,20-22)

²⁰ Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. ²¹ Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«

²² Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! ²³ Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. ²⁴ Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. ²⁵ I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.« ^26 [f]

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8)

²⁷ Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda ²⁸ pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«

²⁹ Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. ³⁰ Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«

³¹ Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ³² Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.

³³ Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«

Bog nije zaboravio svoj narod

11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. ² Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: ³ »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«^{[a] 4} A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«^[b]

⁵ Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. ⁶ A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.

⁷ Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. ⁸ Tako i piše u Svetom pismu:

⁹ A David kaže:

¹¹ A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. ¹² Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?

¹³ Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, ¹⁴ u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. ¹⁵ Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? ¹⁶ Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.

¹⁷ Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. ¹⁸ Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. ¹⁹ Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« ²⁰ To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! ²¹ Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.

²² Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. ²³ Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. ²⁴ Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?

²⁵ Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. ²⁶ Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu:

²⁸ Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. ²⁹ Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. ³⁰ Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. ³¹ Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. ³² Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.

Slava Bogu!

³³ Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti. ³⁴ Tako i piše u Svetom pismu:

³⁶ Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen!