Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

M’Cheyne Bible Reading Plan

The classic M'Cheyne plan--read the Old Testament, New Testament, and Psalms or Gospels every day.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Postanak 50

Jakovljeva sahrana

50 Josip je zagrlio svog oca, plakao nad njim i ljubio ga. Zatim je zapovjedio liječnicima, koji su bili u njegovoj službi, da balzamiraju njegovog oca Izraela. I oni su ga balzamirali. To je trajalo četrdeset dana, koliko treba za balzamaciju, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana.

Kad je prošlo vrijeme žalosti, Josip je rekao faraonovim dvoranima: »Molim vas, učinite mi uslugu i razgovarajte s faraonom u moje ime. Recite mu: ‘Kad je moj otac bio na samrti, tražio me da se zakunem da ću ga sahraniti u grobu koji si je pripremio u Kanaanu. Pusti me da idem sahraniti oca, a zatim ću se vratiti.’«

Faraon je odgovorio: »Idi i sahrani svog oca, kao što si mu se zakleo.«

Tako je Josip otišao sahraniti oca. Pratile su ga sve faraonove sluge—najviši službenici s njegovog dvora i najviši službenici Egipta— kao i svi Josipovi ukućani, braća i svi ukućani njegovog oca. U Gošenu su ostala samo njihova djeca i stada sitne i krupne stoke, a s njim su išli i kola i konjanici. Bila je to vrlo velika povorka.

10 Kad su stigli do Atadovoga gumna[a], blizu rijeke Jordan, održali su veliko i tužno žalovanje. Josip je ondje održao sedam dana žalosti za ocem. 11 Kad su tamošnji stanovnici Kanaana vidjeli žalovanje kod Atadovog gumna, rekli su: »Kako Egipćani žalosno nariču!« Zato su to mjesto kod rijeke Jordan nazvali Abel Misrajim[b].

12 Jakovljevi su sinovi postupili prema očevom nalogu: 13 odnijeli su ga u Kanaan i sahranili u spilji na polju Makpeli, kod Mamre, na polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. 14 Nakon što je sahranio oca, Josip se vratio u Egipat, zajedno s braćom i svima koji su otišli s njim na sahranu.

Josip umiruje braću

15 Budući da im je otac umro, Josipova su braća rekla: »Što ako je Josip ljut na nas pa nam istom mjerom vrati za sve zlo koje smo mu učinili?« 16 Zato su poručili Josipu: »Prije nego što je umro, otac nam je naredio da ti kažemo: 17 ‘Molim te, oprosti svojoj braći zločin i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli ono zlo.’ Zato, molimo te, oprosti nam naš zločin. I mi smo sluge Boga tvog oca.« Kad su mu prenijeli njihovu poruku, Josip je zaplakao.

18 Zatim su njegova braća došla, pala ničice pred njim i rekla: »Bit ćemo tvoji robovi.«

19 No Josip im je rekao: »Ne bojte se. Zar sam ja na mjestu Boga? 20 Iako ste mi namjeravali nanijeti zlo, Bog je to okrenuo na dobro, da spasi mnoge živote, baš kao što sada čini. 21 Dakle, ne bojte se. Ja ću se brinuti o vama i vašoj djeci.« Tako ih je umirio ljubaznim riječima.

Josipova smrt

22 Josip je ostao živjeti u Egiptu zajedno s obitelji svog oca. Živio je 110 godina, 23 vidio je Efrajimovu djecu do trećeg koljena, a i djecu Manašeovog sina Makira prihvatio je kao svoju.

24 Josip je rekao svojoj braći: »Uskoro ću umrijeti, ali Bog će sigurno doći k vama. Izvest će vas iz ove zemlje i odvesti u zemlju koju je zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«

25 I Josip je tražio svoju braću, Izraelove sinove: »Zakunite se da ćete moje kosti ponijeti odavde kad vam Bog dođe u pomoć i odvede vas natrag.«

26 Josip je umro sa 110 godina. U Egiptu su ga balzamirali i položili u sanduk.

Luka 3

Ivan Krstitelj

(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28)

Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom.

Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije:

»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
    poravnajte mu staze!
Napunit će se svaka dolina,
    spustiti svaka planina.
Sve će se krivudave staze ispraviti,
    neravni putovi postat će ravni.
I svi će vidjeti Božje spasenje!’«[a]

Mnoštvo je naroda dolazilo k Ivanu da ih on krsti, a on im je govorio: »Vi, zmije otrovnice! Tko vas je upozorio da bježite pred nadolazećim Božjim gnjevom? Pokažite svojim životom da ste se obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, ja vam kažem, Bog od ovoga kamenja može stvoriti Abrahamovu djecu. Sjekira je već položena na korijenje drveća. Svako drvo, koje ne donosi dobre plodove, bit će posječeno i bačeno u vatru.«

10 A mnoštvo ga je pitalo: »Što trebamo činiti?«

11 Odgovorio im je: »Svatko tko ima dva ogrtača, neka jedan dâ onome tko ga nema, i svatko tko ima hrane, neka je podijeli s drugima!«

12 I neki su se poreznici došli krstiti pa su ga pitali: »Učitelju, što trebamo činiti?«

13 A on im je odgovorio: »Nemojte uzimati veći porez nego što je propisano!«

14 I neki su ga vojnici pitali: »A što mi trebamo raditi?« Rekao im je: »Nikome ne uzimajte novac silom, nikoga lažno ne optužujte i budite zadovoljni svojom plaćom!«

15 Ljudi su živjeli u iščekivanju Mesijinog dolaska i u sebi se pitali nije li možda Ivan Mesija[b].

16 On im je svima ovako odgovarao: »Ja vas krstim vodom, ali dolazi onaj tko je moćniji od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću razvezati. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. 17 On će očistiti svoje gumno[c]; žito će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu[d] će spaliti u neugasivoj vatri.« 18 Tako im je, kao i mnogim drugim riječima, navješćivao Radosnu vijest.

19 Ivan je javno korio Heroda zbog veze s Herodijadom, ženom njegovog brata, kao i zbog drugih prijestupa koje je počinio. 20 A k tome, Herod je pridodao još jedan prijestup: bacio je Ivana u zatvor.

Isusovo krštenje

(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11)

21 Kad se sav narod krštavao, krstio se i Isus. Dok je molio, nebo se otvorilo 22 i Sveti Duh, u obliku goluba, sišao je na njega. Začuo se glas s neba: »Ti si moj voljeni sin. S tobom sam potpuno zadovoljan.«

Isusovo porijeklo

(Mt 1,1-17)

23 Isusu je bilo otprilike trideset godina kad je započeo svoju službu. Kako se smatralo, bio je sin Josipa, Elijevog sina. 24 Eli je bio Matatov sin; Matat Levijev; Levi Melkijev sin; Melki Janajev; Janaj Josipov sin; 25 Josip Matatijin; Matatija Amosov sin; Amos Nahumov; Nahum Heslijev sin; Hesli Nagajev; 26 Nagaj Maatov sin; Maat Matatijin; Matatija Semejev sin; Semej Josekov; Josek Jodin sin;

27 Joda Joananov; Joanan Rezin sin; Reza Zorobabelov; Zorobabel Salatielov sin; Salatiel Nerijev; 28 Neri Melkijev sin; Melki Adijev; Adija Kozamov sin; Kozam Elmadamov; Elmadam Erov sin; 29 Er Isusov; Isus Eliezerov sin; Eliezer Jorimov; Jorim Matatov sin, Matat Levijev;

30 Levi Simeonov sin; Simeon Judin; Juda Josipov sin; Josip Jonamov; Jonam Elijakimov sin; 31 Elijakim Melejev; Melej Menin sin; Mena Matatin; Matata Natanov sin; Natan Davidov; 32 David Jesejev sin; Jesej Obedov; Obed Boozov sin; Booz Salin; Sala Naasonov sin;

33 Naason Aminadabov; Aminadab Adminov sin; Admin Arnijev; Arni Esromov sin; Esrom Faresov; Fares Judin sin; 34 Juda Jakovljev; Jakov Izakov sin; Izak Abrahamov; Abraham Tarin sin; Tara Nahorov; 35 Nahor Sarugov sin; Sarug Ragauov; Ragau Falekov sin; Falek Eberov; Eber Salin sin;

36 Sala Kainamov; Kainam Arfaksadov sin; Arfaksad Semov; Sem Noin sin; Noa Lamekov; 37 Lamek Matuzalin sin; Matuzala Henokov; Henok Jaredov sin; Jared Malaleelov; Malaleel Kainamov; 38 Kainan Enosov; Enos Setov sin; Set Adamov; Adam Božji sin.

Job 16-17

Job

16 Tada je Job odgovorio:

»Naslušao sam se mnogih takvih riječi.
    Donosite mi muku, a ne utjehu!
Ima li kraja ovom blebetanju?
    Što te muči da moraš govoriti?
Da ste na mome mjestu,
    i ja bih mogao govoriti poput vas,
zasipati vas optužbama
    i mahati glavom nad vama.
Ali moja bi vas usta ohrabrila,
    utjeha s mojih usana umirila.

Ako i govorim, moja bol se ne smiruje,
    ako pak zašutim, ona ne odlazi.
Da, Bože, ti si me iscrpio,
    užasnuo si sve moje prijatelje.
Učinio si me slabim i mršavim
    pa ljudi zbog toga misle da sam kriv.

Bog u svom gnjevu nasrće na mene,
    trga me i na mene škrguće zubima.
    Moj protivnik pogledom me probada.
10 Ljudi su na mene razjapili usta,
    prezirno me šamaraju
    i protiv mene se udružuju.
11 Bog me predao zlima
    i bacio me u pandže zlikovaca.
12 Mirno sam živio, a on me skršio,
    za vrat me zgrabio i zdrobio.
    Kao metu me postavio.
13 Opkolili me njegovi strijelci.
    Bez milosti mi srce probada
    i moju utrobu na zemlju prosipa.
14 Ponovo i ponovo on me napada,
    kao ratnik na mene juriša.

15 Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu
    i svoj ponos zakopao u prašinu.
16 Lice mi je crveno od plača,
    sjena smrti na kapke mi pala.
17 Iako, nema nasilja na mojim rukama
    i nevina je moja molitva.

18 O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena.[a]
    Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom!
19 Već se sigurno čuje na nebu,
    gdje svjedoči za moju obranu.
20 Moj vapaj za mene govori pred Bogom
    dok u muci čekam njegov odgovor.
21 Neka iznese moj slučaj pred Boga,
    kao što se čovjek zauzima za prijatelja.
22 Još samo koja godina
    i otići ću na put bez povratka.
17 Duh mi je skršen, život mi se gasi,
    groblje me čeka.
Podrugljivci me okružuju,
    oči su mi umorne
    dok ih gledam kako me ponižavaju.

Bože, prihvati moj život
    kao jamčevinu moje nedužnosti.
    Nitko drugi neće za mene jamčiti.
Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
    ali tako nećeš primiti čast.
Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
    a vlastita djeca mu gladuju.
Bog je učinio da je moje ime psovka,
    da mi svi pljuju u lice.
Oči su mi mutne od bola,
    moje tijelo je poput sjene.
Pravedni se zbog toga zgražaju.
    Nedužni ustaju protiv grešnika.
Pravedan se drži svojih putova,
    i čovjek čistih ruku postaje jači.

10 Hajde svi, pokušajte ponovo
    napasti me svojim optužbama.
    Među vama neću naći mudroga.
11 Moji su dani prošli,
    izjalovili se moji naumi
    i želje moga srca.
12 Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
    da će svjetlost zasjati iz tmine.

13 Ako je Podzemlje[b] jedini dom kojem se mogu nadati,
    ako svoj ležaj prostirem u tmini,
14 ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
    i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
15 gdje mi je onda nada?
    Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
16 Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
    Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«

Korinćanima 1 4

Kristovi apostoli

Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme—kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga.

Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima?

Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. 10 Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. 11 Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. 12 Teško radimo vlastitim rukama. 13 Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.

14 Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. 15 Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. 16 Stoga, molim vas, ugledajte se na mene! 17 Zato vam i šaljem Timoteja, svoga voljenog i vjernog sina u Gospodinu, da vas podsjeti na to kako živim u Isusu Kristu. A živim onako kako učim svugdje i u svakoj crkvi.

18 Neki su se od vas napuhali od ponosa, kao da neću opet doći k vama. 19 No uskoro ću doći k vama ako tako bude htio Bog. Tada ću vidjeti što ti napuhanci mogu pokazati na djelu, a ne samo na riječima. 20 Božje se kraljevstvo ne temelji na rječitosti, nego na snazi. 21 Što više želite: da dođem k vama s kaznom ili u duhu ljubavi i blagosti?

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International