Chronological

Ahaz, kralj Jude

(2 Kr 16,1-20)

28 Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida, ² nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala. ³ Palio je tamjan u dolini Ben Hinom^[a] i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask.

Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem. ⁶ Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka. ⁷ Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja. ⁸ Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju.

⁹ No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali. ¹⁰ I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM? ¹¹ Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.«

¹² Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija—Johananov sin, Berekija—Mešilemotov sin, Jehizkija—Šalumov sin i Amasa—Hadlajev sin. ¹³ Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.«

¹⁴ I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu. ¹⁵ Poimence prozvani ljudi—Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa—ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju.

¹⁶ U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije. ¹⁷ Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike. ¹⁸ Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje^[b]. Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili. ¹⁹ BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU. ²⁰ Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć.

²¹ Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. ²² U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU. ²³ Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela. ²⁴ Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. ²⁵ U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka.

²⁶ Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

²⁷ Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Ahaz, kralj Jude

(2 Ljet 28,1-27)

16 U sedamnaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina, u Judi je počeo vladati kralj Ahaz, Jotamov sin. ² Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Za razliku od svog pretka Davida, nije postupao ispravno pred BOGOM. ³ Postupao je poput kraljeva Izraela. Čak je i svog sina spalio u vatri, prinoseći ga kao žrtvu. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan u svetištima, na uzvisinama i vrhovima visokih brda te pod svakim pogodnim zelenim drvetom.

⁵ Tada su aramejski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, Remalijin sin, napali Jeruzalem. Okružili su grad, ali nisu uspjeli poraziti Ahaza. ⁶ U to je vrijeme aramejski kralj Resin vratio Elat pod vlast Arama. Istjerao je Judejce pa su se naselili Aramejci koji ondje žive i danas.

⁷ Zato je Ahaz poslao glasnike asirskom kralju Tiglat Pileseru s porukom: »Ja sam tvoj sluga koji ti je poput sina. Dođi i spasi me od kraljeva Arama i Izraela koji me napadaju.«

⁸ Ahaz je uzeo srebro i zlato iz BOŽJEGA Hrama i iz riznica kraljevske palače te ih poslao kao dar kralju Asirije. ⁹ Asirski je kralj poslušao Ahaza. Krenuo je na Damask i osvojio ga. Ubio je kralja Resina, a stanovnike grada odveo u progonstvo u Kir.

¹⁰ Kad je kralj Ahaz posjetio Damask, da bi se ondje susreo s asirskim kraljem Tiglat Pileserom, vidio je tamošnji žrtvenik. Poslao je svećeniku Uriji slikovni opis i detaljni nacrt tog žrtvenika. ¹¹ Urija je sagradio žrtvenik u skladu sa svim uputama kralja Ahaza koje je poslao iz Damaska. Žrtvenik je dovršen prije kraljevog povratka. ¹² Kad se kralj vratio iz Damaska i vidio žrtvenik, prišao je i prinio žrtve. ¹³ Prinio je svoju žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, izlio svoju žrtvu pića i poškropio žrtvenik krvlju svoje žrtve slavljenice. ¹⁴ A brončani žrtvenik, koji je do tada stajao pred BOGOM ispred Hrama, na mjestu između novog žrtvenika i BOŽJEGA Hrama, premjestio je sjeverno od novog žrtvenika.

¹⁵ Zatim je kralj Ahaz zapovjedio svećeniku Uriji: »Na velikom žrtveniku prinosi jutarnju žrtvu paljenicu i večernju žitnu žrtvu, kraljevu žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, te žrtve paljenice cijelog naroda, kao i njihove prinose žita i pića. Škropi žrtvenik krvlju svih paljenica i klanih žrtava. A brončani ću žrtvenik koristiti ja, za traženje savjeta i vodstva od BOGA.«

¹⁶ Svećenik Urija činio je sve kako mu je zapovjedio kralj Ahaz.

¹⁷ Kralj je dao da se s pokretnih postolja uklone bočne ploče i bazeni. Skinuo je i bazen s brončanih bikova, na kojima je stajao, te ga je dao postaviti na kamenu podlogu. ¹⁸ Iz palače^[a] je uklonio nadstrešnicu za svetkovanje dana odmora, kao i vanjski kraljevski ulaz u Hram. Sve je to učinio zbog asirskog kralja.

¹⁹ Ostala Ahazova djela zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁰ Kad je Ahaz umro, sahranjen je pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Hošea, kralj Izraela

17 U dvanaestoj godini vladavine kralja Ahaza u Judi, kralj je Izraela postao Hošea, Elin sin. Vladao je u Samariji devet godina. ² Činio je zlo pred BOGOM, ali ne u onoj mjeri kao što su to činili izraelski kraljevi prije njega.

³ Asirski je kralj Salmanasar napao Hošeu pa mu je ovaj postao vazal te je morao plaćati danak.

⁴ Hošea je poslao glasnike egipatskom kralju Sou, tražeći pomoć. Te godine nije platio danak asirskom kralju iako je to bio obavezan činiti svake godine. Stoga, asirski ga je kralj zarobio i bacio u zatvor.

Pad Samarije

⁵ Asirski je kralj upao na cijelo područje zemlje i krenuo na grad Samariju. Opsada je trajala tri godine. ⁶ U devetoj godini Hošeine vladavine, asirski je kralj osvojio Samariju. Odveo je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.

⁷ Sve se to dogodilo zato što su Izraelci griješili protiv svog BOGA koji ih je izveo iz Egipta i oslobodio vlasti faraona, egipatskoga kralja. Štovali su druge bogove ⁸ i slijedili običaje naroda koje je BOG protjerao pred njima, kao i običaje koje su uveli kraljevi Izraela. ⁹ Izraelci su potajno kršili odredbe svog BOGA. Izgradili su svetišta lažnim bogovima na uzvišenjima u svim svojim gradovima, od najmanjeg do najvećeg. ¹⁰ Uzdigli su idolske stupove i drvene likove božice Ašere na svakome visokom brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom. ¹¹ U svakom su svetištu palili tamjan, kao što su to običavali činiti narodi koje je BOG protjerao pred njima. Činili su zla djela i izazivali BOŽJI bijes. ¹² Štovali su idole iako im je BOG rekao da to ne čine.^{[b] 13} BOG je opominjao Izrael i Judu preko svakog proroka i vidioca. Govorio je: »Prestanite činiti zlo. Provodite moje zapovijedi i moje uredbe. Slijedite zakon koji sam dao vašim precima i koji sam vam objavljivao preko svojih slugu proroka.«

¹⁴ No nisu ga poslušali. Bili su tvrdoglavi kao i njihovi preci koji nisu vjerovali svome BOGU. ¹⁵ Prezreli su njegove uredbe i savez koji je sklopio s njihovim precima, zanemarili upozorenja koja im je davao. Štovali su bezvrijedne idole te su i sami postali bezvrijedni. Oponašali su običaje okolnih naroda iako im je to zabranio BOG.

¹⁶ Zanemarili su sve zapovijedi svog BOGA. Napravili su za sebe dva lijevana idola u obliku teleta i kipove božice Ašere. Klanjali su se svim nebeskim zvijezdama i štovali boga Baala. ¹⁷ Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtve paljenice, bavili se proricanjem budućnosti i vradžbinama. Posve su se okrenuli onome što je BOG smatrao zlim, izazivajući tako njegov bijes.

¹⁸ BOG se razljutio na Izraelce i odbacio ih od sebe^[c]. Ostalo je samo Judino pleme. ¹⁹ No niti Judejci nisu poštovali zapovijedi svog BOGA, već su slijedili običaje koje su prihvatili Izraelci. ²⁰ BOG je odbacio sve potomke Izraela te ih je izložio mnogim nevoljama. Predao ih je pljačkašima i konačno potpuno odbacio od sebe.

²¹ Sve je počelo još kad je BOG izdvojio Izraelce iz Davidove obitelji. Oni su tada za kralja postavili Jeroboama, Nebatovog sina, koji ih je udaljio od štovanja BOGA i tako ih naveo na velik grijeh. ²² Izraelci su nastavili činiti grijehe na koje ih je naveo Jeroboam i nisu prestali ²³ sve dok ih BOG nije sasvim odbacio od sebe. Upozoravao ih je da će to učiniti preko svih svojih slugu proroka. Tako su Izraelci odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, a ondje su još i danas.

Naseljavanje stranaca u Izraelu

²⁴ Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, Kute, Ave, Hamata i Sefarvaima te ih je naselio umjesto Izraelaca. Zaposjeli su Samariju i naselili se u okolnim gradovima. ²⁵ U vrijeme naseljavanja ti ljudi nisu štovali BOGA. Stoga, BOG je među njih poslao lavove koji su poubijali neke od njih.

²⁶ Asirskom je kralju dojavljeno: »Narodi koje si naselio po samarijskim gradovima ne znaju što od njih traži bog te zemlje. On je među njih poslao lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zakon boga te zemlje.«

²⁷ Tada je asirski kralj zapovjedio: »Neka se jedan od svećenika iz Samarije pošalje natrag. Neka ondje živi i poučava ljude zakonu boga te zemlje.«

²⁸ Tako se jedan od svećenika, koji su bili odvedeni iz Samarije, vratio i naselio u Betelu pa je poučavao narod kako treba štovati BOGA.

²⁹ No svaki je narod i dalje izrađivao svoje bogove i postavljao ih u svetištima koja su Samarijanci izgradili. Svaki je narod opremao svetišta u svome gradu. ³⁰ Babilonci su napravili kip boga Sukot Benota, narod iz Kute lik boga Nergala, a ljudi iz Hamata boga Ašimu. ³¹ Avijci su napravili likove bogova Nibhaza i Tartaka, a Sefarvaimci su prinosili svoju djecu kao žrtve paljenice svojim bogovima Adrameleku i Anameleku. ³² Oni su štovali i pravog BOGA, ali također su među sobom odredili različite ljude da služe kao svećenici i prinose žrtve u njihovim svetištima. ³³ Štovali su, dakle, pravog BOGA, no služili su i svojim lažnim bogovima po običajima naroda iz kojih su potekli.

³⁴ Sve do danas zadržali su svoje stare običaje. Tako da zapravo ne štuju BOGA jer ne drže do uredbi i pravila Zakona. Ne drže do zapovijedi koje je BOG povjerio potomcima Jakova, kojeg je nazvao Izrael. ³⁵ Kad je BOG sklopio savez s Izraelcima, zapovjedio im je: »Nemojte štovati druge bogove, ne klanjajte se pred njima, ne služite im i ne prinosite im žrtve. ³⁶ Štujte BOGA koji vas je silnom snagom i moći izveo iz Egipta. Pred njim se klanjajte i njemu prinosite žrtve. ³⁷ Uvijek se pažljivo držite uredbi, pravila, zakona i zapovijedi koje vam je napisao. Nemojte štovati druge bogove! ³⁸ Ne zaboravite savez koji sam s vama sklopio. Nemojte štovati druge bogove, ³⁹ već samo svog BOGA. On će vas osloboditi od svih vaših neprijatelja.«

⁴⁰ No Izraelci nisu poslušali, već su činili kao i do tada. ⁴¹ Tako su i novonaseljeni narodi štovali BOGA i istovremeno se klanjali svojim idolima. Sve do danas, njihova djeca i unuci čine jednako kao što su činili njihovi preci.