Chronological

Joaš, kralj Jude

(2 Ljet 24,1-16)

12 U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe. ² Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada. ³ No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan^[a].

⁴ Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram—novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram. ⁵ Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.«

⁶ No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram.

⁷ Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.«

⁸ Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu.

⁹ Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram. ¹⁰ Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće. ¹¹ Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama—stolarima, ¹² zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove.

¹³ Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra, ¹⁴ već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram. ¹⁵ Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja. ¹⁶ Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima.

¹⁷ U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem. ¹⁸ No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem.

¹⁹ Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁰ Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili. ²¹ Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj.

Joahaz, kralj Izraela

13 U dvadeset i trećoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, kralj Izraela postao je Joahaz, Jehuov sin. Vladao je u Samariji sedamnaest godina. ² Činio je zlo pred BOGOM. Povodio se za grijesima Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce. Nije htio prestati griješiti. ³ Zato se BOG jako razljutio na Izrael. Dugo su vremena bili pod vlašću aramejskoga kralja Hazaela i njegovog sina Ben Hadada.

⁴ Tada je Joahaz molio BOGA za milost. BOG ga je saslušao jer je vidio kako aramejski kralj okrutno ugnjetava Izraelce. ⁵ Stoga, BOG je poslao Izraelcima čovjeka koji će ih spasiti te su se oslobodili aramejske vlasti. Izraelci su sad mogli mirno živjeti u svojim domovima, kao i prije.^{[b] 6} Ipak, nisu se odrekli grijeha Jeroboamove obitelji, na koje je Jeroboam navodio Izraelce, već su i dalje ustrajali u njima. Zadržali su kipove božice Ašere u Samariji.

⁷ Joahazu od vojske nije preostalo ništa osim pedesetorica konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka. Uništio ih je aramejski kralj. Satrao ih je tako da su se razletjeli kao prašina na vjetru.

⁸ Ostala Joahazova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ⁹ Joahaz je nakon smrti sahranjen u Samariji, a njegov je sin Joaš postao sljedeći kralj.

Joaš, kralj Izraela

¹⁰ U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš^[c], Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina. ¹¹ I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao.

¹² Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ¹³ Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva.

Elizejeva smrt

¹⁴ Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!«

¹⁵ Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo.

¹⁶ »Napni lûk«, nastavio je Elizej.

Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove. ¹⁷ Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor.

»Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu.

»Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.«

¹⁸ Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio.

Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.«

Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao.

¹⁹ Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.«

Čudo na Elizejevom grobu

²⁰ Elizej je umro pa su ga sahranili.

U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju. ²¹ Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge.

Rat između Izraela i Arama

²² Aramejski je kralj Hazael ugnjetavao Izrael cijelo vrijeme tijekom Joahazove vladavine. ²³ No BOG je bio milostiv Izraelcima, sažalio se nad njima i stao na njihovu stranu, sve zbog svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Zato ih nije uništio. Nikada ih nije potpuno odbacio.

²⁴ Nakon što je aramejski kralj Hazael umro, njegov je sin Ben Hadad postao kralj. ²⁵ Joaš, Joahazov sin, uspio je od Ben Hadada, Hazaelovog sina, povratiti gradove koje je on u borbi oduzeo njegovom ocu Joahazu. Joaš je pobijedio tri puta i vratio izraelske gradove.

Joaš obnavlja Hram

(2 Kr 12,1-21)

24 Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe. ² Postupao je ispravno pred BOGOM sve dok je svećenik Jojada bio živ. ³ Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri.

⁴ Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram. ⁵ Okupio je svećenike i Levite te im rekao: »Idite po judejskim gradovima i sakupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEGA Hrama. Požurite!«

No Leviti nisu žurili. ⁶ Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikuplja novac za Šator saveza.«

⁷ U prošlosti su sinovi zle Atalije provalili u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEGA Hrama koristili su za štovanje Baala. ⁸ Stoga, kralj je zapovjedio da se napravi jedan sanduk koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji. ¹⁰ Svi su službenici i cijeli narod radosno donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili. ¹¹ Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca. ¹² Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram. ¹³ Ljudi su vrijedno radili i radovi su brzo napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram. ¹⁴ Kad su završili, preostali su novac donijeli kralju i Jojadi, a tim su se novcem napravili predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice.

¹⁵ No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto i trideset godina. ¹⁶ Sahranili su ga među kraljevima, u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram.

Joaševo otpadništvo i kazna

¹⁷ Nakon Jojadine smrti, judejski su poglavari došli i poklonili se kralju, a on ih je saslušao. ¹⁸ Svi su oni zapostavili Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihova grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema. ¹⁹ Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih vrate BOGU, no narod nije htio slušati. ²⁰ Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade.

Stao je pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA pa je on zapostavio vas.’«

²¹ No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu su ga zapovijed kamenovali u dvorištu BOŽJEGA Hrama. ²² Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.«

²³ Već krajem godine Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask. ²⁴ Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom. ²⁵ Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi su se službenici urotili protiv njega zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. ²⁶ Službenici, koji su se urotili protiv njega, bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

²⁷ Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjega Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev je sin Amasija postao sljedeći kralj.