Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
4 Nakon što ih tvoj BOG istjera pred tobom, nemoj pomisliti: »Zbog moje pravednosti, BOG me je uveo u ovu zemlju da je zaposjednem.« Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda BOG će ih istjerati pred tobom. 5 Nećeš ti zaposjesti njihovu zemlju zbog svoje pravednosti ili ispravnosti. Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda, BOG će ih istjerati pred tobom da ispuni obećanje koje je zakletvom dao tvojim precima, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6 Dakle, moraš znati da ti BOG ne daje ovu dobru zemlju u posjed radi tvoje pravednosti, jer ti si tvrdoglav narod.
Mojsijevo posredovanje za neposlušan narod
7 Sjećaj se i nemoj zaboraviti kako si u pustinji ljutio svog BOGA. Od dana kad ste otišli iz Egipta, pa sve dok niste stigli ovamo, stalno ste se bunili protiv BOGA. 8 Na Horebu ste toliko razljutili BOGA da vas je htio uništiti. 9 Popeo sam se na planinu da primim kamene ploče, ploče saveza koji je BOG sklopio s vama. Ostao sam na planini četrdeset dana i četrdeset noći, a da nisam niti jeo niti pio. 10 Tada mi je BOG dao dvije kamene ploče pisane Božjim prstom. Na njima su bile sve zapovijedi koje vam je BOG rekao iz vatre na planini onoga dana kad ste se ondje okupili.
11 Nakon što je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, BOG mi je dao one dvije kamene ploče, ploče saveza. 12 Rekao mi je: »Brzo siđi dolje jer se iskvario narod koji si izveo iz Egipta. Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio. Napravili su si idola.«
Isus i Mojsije
3 Stoga, sveta braćo i sestre, vi koji ste također prihvatili Božji nebeski poziv, pomno promatrajte Isusa kojeg je Bog poslao i koji je vrhovni svećenik naše vjere. 2 On je bio vjeran Bogu, koji ga je poslao i postavio velikim svećenikom, baš kao što je i Mojsije bio vjeran i učinio sve onako kako je Bog želio da bude u Božjoj kući. 3 Isus je dostojan veće slave od Mojsija, kao što graditelj uživa u većim počastima od kuće koju je sagradio. 4 Svaku kuću gradi netko, a Bog je izgradio sve što postoji. 5 Mojsije je, doduše, bio vjeran u cijeloj Božjoj kući kao sluga i govorio je o onome što će Bog objaviti u budućnosti. 6 No Krist vjerno upravlja Božjom kućom kao sin. Mi smo njegova kuća ako zadržimo sigurnost i nadu u kojoj se ponosimo.
Danas poslušajte Božji glas!
7 Zato, kako kaže Sveti Duh:
»Danas kada čujete Božji glas,
8 neka vam ne otvrdnu srca kao u prošlosti
kad ste se protiv Boga pobunili,
onoga dana kad ste ga iskušavali u pustinji.
9 Četrdeset su godina vaši preci gledali moja djela,
a ipak su me izazivali i iskušavali.
10 Zato sam se naljutio na taj naraštaj i rekao:
‘Njihova srca uvijek zastranjuju
i moje putove ne usvajaju.’
11 Zato sam u svojoj srdžbi obećao:
‘Nikada neće ući u moj počinak.’«[a]
Isus u Hramu
(Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46)
13 Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem. 14 U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca.[a] 15 Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe. 16 Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!«
17 Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu:
»Strast za tvoju kuću gori u meni.«[b]
18 Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!«
19 Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.«
20 »Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?«
21 No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo. 22 Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International