Book of Common Prayer
Božji savez s Davidom
»Maskil« Ezrahovca Etana
1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno,
tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.
2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek,
da si na nebu učvrstio vjernost.
3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom,
zakleo sam se svome slugi Davidu:
4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka
i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah
5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE,
tvoju vjernost na skupu svetih.
6 Tko je na nebu ravan BOGU,
tko je kao BOG među nebeskim bićima?
7 Strašan je Bog na vijeću svetih,
veći i strašniji od svih oko njega.
8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti?
Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.
9 Ti uzburkanim morem vladaš;
kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.
10 Ti si morsku neman[a] skršio kao slabića
i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.
11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja.
Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12 Ti si sjever i jug stvorio,
Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13 Ruka ti je snažna i moćna,
desnica visoko uzdignuta.
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[b],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[c]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
10 Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’, 11 reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja. 12 A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost. 13 Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’
14 No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta. 15 Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima.
16 A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni. 17 Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh. 18 Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.«
19 BOŽE, ti si moja snaga i zaštita,
moje utočište u vrijeme nesreće.
K tebi će od svuda dolaziti narodi i govoriti:
»Preci su nam štovali lažne bogove,
bezvrijedne idole od kojih nema koristi.«
20 Pa, mogu li ljudi stvoriti bogove?
Ne! To su samo lažni idoli.
21 BOG kaže: »Zato ću im sada pokazati,
uvjerit će se u moju silu i moć.
Spoznat će da sam ja pravi BOG.«
Brak kao primjer
7 Braćo i sestre, vi poznajete Zakon. Vi, dakle, znate da je čovjek podložan Zakonu samo dok je živ. 2 Na primjer, udana je žena po Zakonu vezana za svoga muža do kraja njegovog života, ali ako muž umre, ona više nije podložna bračnom zakonu. 3 Ako se žena uda za drugoga muškarca dok je njezin muž živ, po Zakonu je kriva za preljub. No ako joj muž umre, ona je slobodna od bračnog zakona pa tako ne čini preljub ako se uda za drugoga čovjeka.
4 Braćo i sestre, vaš je stari čovjek umro za Zakon jer ste bili združeni s razapetim Kristom. Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti, da bismo donijeli plodove Bogu. 5 Prije, dok smo živjeli starim životom, nama su vladale grešne strasti koje je izazvao Zakon. One su nam donosile duhovnu smrt. 6 Sada više nismo podložni Zakonu jer je naš stari život, zarobljen Zakonom, umro. Sad služimo Bogu na nov način Duha, a ne na stari način pisanih pravila.
Naša borba protiv grijeha
7 Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.«[a] 8 Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. 9 To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, 10 a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. 11 Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome.
12 Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)
6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. 2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. 3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. 4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« 6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. 11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, 12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« 13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok[a] koji treba doći na svijet!«
15 Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International