Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Molitva za pomoć
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Duboko sam zaglibio
i tebi, BOŽE, vapim.
2 Gospodaru, slušaj moj glas,
čuj moj poziv upomoć.
3 Da ti grijehe pamtiš, BOŽE,
tko bi tada ostao živ?
4 Ali ti opraštaš ljudima
da bi te mogli poštovati.
5 Čekam pomoć od BOGA.
Moja duša ga iščekuje.
Njegovoj riječi vjerujem.
6 Moja duša žarko čeka Gospodara
više nego noćna straža svitanje.
7 Izraele, svu nadu položi u BOGA.
Jer, BOG je vjeran u svojoj ljubavi,
on opet iznova prašta i spašava.
8 On je taj koji će spasiti Izrael
od svih njihovih grijeha.
Jonina poslušnost i pokajanje Ninivljana
3 BOG je ponovo rekao Joni: 2 »Idi u veliki grad Ninivu i objavi im poruku koju sam ti dao.«
3 Jona je poslušao BOGA i otišao u Ninivu. Grad je bio toliko velik da je trebalo tri dana hoda da ga se obiđe.
4 Prvog dana, prolazeći kroz grad, Jona je vikao: »Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.«
5 Ninivljani su povjerovali Bogu. Proglasili su post[a] i svi se, od najvećega do najmanjega, obukli u pokajničke tkanine[b]. 6 Kad je kralj Ninive sve to čuo, ustao je s prijestolja, skinuo kraljevsko ruho, obukao pokajničku tkaninu i sjeo u prašinu[c]. 7 Zatim je svim Ninivljanima objavio proglas:
»Zapovijed kralja i njegovih dostojanstvenika:
Ni ljudi ni životinje, bilo krupna ili sitna stoka, ne smiju ni jesti ni piti. 8 Neka se svi ljudi i životinje pokriju pokajničkom tkaninom. Neka se svatko pokaje prizivajući Boga i prekine činiti zlo i nasilje. 9 Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.«
10 Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio.
Jonina ljutnja i Božja dobrota
4 Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio. 2 Pomolio se BOGU: »O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati. 3 Zato mi sad, BOŽE, oduzmi život—radije bih umro nego živio.«
4 BOG ga je upitao: »Imaš li se pravo ljutiti?«
5 Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom.
Jona ostaje bez hlada
6 Tada BOG učini da pokraj Jone izraste velika biljka[d], da bi mu glava bila u hladu i da bi mu bilo udobnije. Jona joj se veoma razveselio. 7 Sutradan ujutro Bog je poslao crva da podgrize biljku pa se ona osušila. 8 Kako se sunce dizalo, Bog je poslao vrući istočni vjetar. Sunce je Joni pržilo glavu pa je malaksao i poželio umrijeti. Izjavio je: »Radije bih umro nego živio!«
Božja pouka
9 Bog zatim upita Jonu: »Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?«
»Imam«, odgovori Jona. »Mogao bih umrijeti od ljutnje.«
10 BOG reče: »Toliko ti je stalo do te biljke, koju nisi njegovao niti se trudio oko nje, koja je niknula i uvenula preko noći. 11 Pa kako da meni ne bude stalo do velikoga grada Ninive. Ondje ima više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne razlikuju dobro od zla[e], kao i mnoštvo njihove stoke!«
Uprimo pogled u Isusa
12 Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama. 2 Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti, koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja. 3 Sjetite se njega, koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti niti odustati.
Bog odgaja svoju djecu
4 U borbi protiv grijeha još niste morali dati svoje živote. 5 Zar ste zaboravili ohrabrenje kojim vam se obraća kao sinovima:
»Sine moj, ne shvaćaj olako Gospodinovu stegu.
I nemoj se obeshrabriti kad te ispravlja.
6 Jer, Gospodin odgaja onoga koga voli
i ispravlja svakoga koga prihvaća za sina.«[a]
7 Prihvatite stegu kao dio svog odgoja. Bog postupa s vama kao sa sinovima. A postoji li sin kojeg otac ne odgaja stegom? 8 Ako niste pod stegom, a stegu svako dijete mora iskusiti, onda ste nezakonita djeca; niste pravi sinovi. 9 Osim toga, svi smo mi imali ljudske očeve koji su nas odgajali stegom, a ipak smo ih poštovali. Zato je još važnije da se pokorimo svome duhovnom Ocu. Ako tako postupimo, živjet ćemo. 10 Naši su nas ljudski očevi odgajali stegom samo kratko, onako kako su mislili da je najbolje. Bog nas odgaja za naše dobro, da bismo mogli sudjelovati u njegovoj svetosti. 11 Odgoj nije ugodan, već bolan dok traje. No, kasnije oni koji su odgojeni stegom, imat će mir koji dolazi od ispravnog življenja.
Pazite kako živite!
12 Zato podignite svoje klonule ruke i ispravite klecava koljena! 13 Hodajte pravim putem tako da se spasite, a ne da propadnete zbog svoje slabosti.
14 Pokušajte živjeti u miru sa svima! Težite živjeti svetim životom, jer bez njega nitko neće vidjeti Gospodina.
Farizej i poreznik
9 Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: 10 »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. 11 Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. 12 Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’
13 A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ 14 Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International