Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Boaz uzima Rutu za ženu
4 Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.«
I on dođe i sjedne.
2 Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, 3 on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. 4 Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.«
On odgovori: »Otkupit ću ga.«
5 No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.«[a]
6 Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.«
7 U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor.
8 Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu[b].
9 Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. 10 Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.«
11 A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. 12 Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.«
13 Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina.
14 Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! 15 On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.«
16 Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu.
17 Ime su djetetu dale susjede.
»Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed[c]. On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca.
13 Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,[a] i mi vjerujemo te zato i govorimo. 14 Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. 15 Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.
Život po vjeri
16 Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. 17 Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. 18 Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.
5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. 2 No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. 3 U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. 4 Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. 5 A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.
6 Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. 7 Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. 8 Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. 9 Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.
Isus poučava o davanju
6 »Pazite da svoja dobra djela ne činite pred ljudima, samo zato da vas oni vide, jer nećete dobiti nagradu od svog Oca koji je na nebu.
2 Stoga, kada daješ siromašnima, nemoj to javno objaviti. Tako rade licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih hvalili ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. 3 Nego, kada daješ siromašnima, neka tvoja lijeva ruka ne zna što čini desna. 4 Neka tvoje davanje bude u tajnosti pa će te Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, nagraditi.«
Isus poučava o molitvi
(Lk 11,2-4)
5 »A kad molite, ne budite poput licemjera. Oni vole stajati i moliti u sinagogama i na križanjima ulica da ih vide ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. 6 A ti, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata pa se pomoli svom Ocu, kojega ne možeš vidjeti. A tvoj će te Otac, koji vidi učinjeno u tajnosti, nagraditi. 7 Kada molite, ne ponavljajte isprazne riječi kao pogani, koji misle da će dobiti što traže zbog količine izgovorenih riječi. 8 Ne budite, dakle, kao oni, jer vaš Otac zna što vam je potrebno i prije negoli ga zamolite. 9 Zato molite ovako:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
10 Neka dođe Kraljevstvo tvoje.
Neka bude volja tvoja,
kako na Nebu tako i na Zemlji.
11 Kruh naš svagdašnji daj nam danas
12 i oprosti nam naše dugove,
kako i mi opraštamo svojim dužnicima.
13 Ne uvedi nas u kušnju,
nego nas zaštiti od zla[a].’[b]
14 Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, onda će i vaš Otac nebeski vama oprostiti vaše. 15 No ako vi ne oprostite drugima njihove pogreške, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaše.«
Isus poučava o postu
16 »Kad postite, nemojte biti namrgođeni, poput licemjera, koji izobliče svoja lica da ljudi primijete kako poste. Istinu vam kažem: već su dobili svoju nagradu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International