Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
Upozorenje protiv neposluha
10 Tvoj se BOG zakleo tvojim precima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će ti dati zemlju u koju te vodi. Ta zemlja ima velike i lijepe gradove, koje nisi ti izgradio, 11 kuće prepune svakovrsnih dobarâ, kojima ih nisi ti napunio, bunare, koje nisi ti iskopao, vinograde i maslinike, koje nisi ti posadio. Kad se najedeš do sitosti, 12 pazi da ne zaboraviš BOGA koji te izveo iz Egipta, zemlje ropstva. 13 Imaj strahopoštovanja prema svome BOGU i samo njemu služi te se samo njegovim imenom zaklinji.
14 Ne idi za drugim bogovima, bogovima naroda koji su oko tebe. 15 Tvoj BOG, koji je s tobom, ljubomoran[a] je Bog. Razljutit će se i izbrisati te sa zemlje.
Bog nam je govorio kroz svog Sina
1 U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. 2 U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. 3 Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu 4 i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog.
5 Bog nikada nije rekao ni jednom anđelu:
»Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.«[a]
Niti je ijednome anđelu rekao:
»Ja ću mu biti Otac,
a on će biti moj Sin.«[b]
6 I ponovo, kada uvodi svoga prvorođenog Sina u svijet, Bog kaže:
»Neka ga štuju svi Božji anđeli.«[c]
7 O anđelima Bog kaže:
8 O Sinu pak kaže:
»Tvoje prijestolje, Bože, stoji zauvijek.
Pravedno vladaš svojim Kraljevstvom.
9 Voliš pravdu, a mrziš nepravdu.
Zato je Bog, tvoj Bog, odabrao tebe
i pružio ti više radosti
nego tvojim drugovima.«[f]
10 Bog isto tako kaže:
»U početku si, Gospodine, postavio temelje Zemlje.
Tvoje su ruke stvorile nebesa.
11 Ti ostaješ, a oni će nestati.
Sve će ostarjeti poput odjeće.
12 Ti ćeš ih smotati poput ogrtača
i zamijeniti poput odjeće.
A ti si uvijek isti i tvojim godinama nema kraja.«[g]
13 Ni jednom anđelu Bog nikada nije rekao:
»Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje
ne položim pod tvoje noge.«[h]
14 Svi su anđeli, duhovi u božanskoj službi, poslani da pomažu onima koji će naslijediti spasenje.
Kristov dolazak na svijet
1 Prije postanka svijeta bila je Riječ[a].
Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2 U početku je On[b] bio s Bogom.
3 Po njemu je sve stvoreno.
Ništa nije stvoreno bez njega.
4 U njemu je bio život
i taj je život bio svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami
i tama ga nije nadjačala.
6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.
10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.
14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«
16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International