Book of Common Prayer
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Daniel u jami s lavovima
6 Kralj Darije smatrao je da bi bilo dobro postaviti namjesnike u svih sto dvadeset pokrajina svoga kraljevstva. 2 Trebala su ih nadgledati trojica visokih kraljevskih dužnosnika. Jedan od njih bio je Daniel. Namjesnici su tim dužnosnicima odgovarali za sve poslove u kraljevstvu. Kralj je to učinio da ga namjesnici ne bi varali. 3 Daniel se među svima isticao znanjem i sposobnošću. Kralj ga je čak namjeravao postaviti za upravitelja čitavoga kraljevstva. 4 Zato su namjesnici i ostali visoki dužnosnici tražili mogućnost da ocrne Daniela. No nijednom poslu koji je činio u kraljevstvu nisu mogli pronaći zamjerku. Bio je osoba od povjerenja, nije radio greške i vrijedno je obavljao svoj posao.
5 Na kraju su rekli: »Nećemo uspjeti pronaći razlog da optužimo Daniela za nemar ili pogrešku. Moramo smisliti nešto u vezi sa zakonom njegovog Boga.«
6 Zato su dva dužnosnika i kraljevi namjesnici otišli zajedno kod kralja. Rekli su mu: »Kralju Darije, živio zauvijek! 7 Svi mi dužnosnici, upravitelji, namjesnici, savjetnici i načelnici složili smo se da bi kralj trebao donijeti sljedeći zakon koji bi svi poštovali: svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, neka se baci u lavlju jamu. 8 Donesi taj zakon, kralju, i potpiši ga da se ne može poništiti. Jer, zakoni Medije i Perzije ne mogu se poništavati niti mijenjati.«
9 Kralj Darije donio je zakon i ovjerio ga svojim potpisom.
10 Daniel se molio Bogu tri puta na dan. Svakog je dana u svojoj kući, u gornjoj sobi koja je imala prozore okrenute prema Jeruzalemu, tri puta na dan kleknuo te slavio i hvalio svog Boga. Tako je činio i sada iako je znao za kraljev novi zakon.
11 Dužnosnici i kraljevi namjesnici došli su zajedno i zatekli Daniela kako se moli i traži pomoć od Boga. 12 Potom su otišli kod kralja i razgovarali o njegovom novome zakonu. Rekli su mu: »Kralju, uveo si zakon prema kojem će svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio nekom drugom osim tebi, biti bačen u jamu s lavovima. Nije li tako?«
A kralj im je odgovorio: »Da, uveo sam taj zakon, a zakoni Medijaca i Perzijanaca ne mogu se opozvati niti mijenjati.«
13 Tada su rekli kralju: »Daniel, jedan od judejskih prognanika, ne poštuje tebe ni tvoj zakon. On se tri puta dnevno moli svom Bogu.«
14 Kad je kralj to čuo, jako se uznemirio. Želio je spasiti Daniela. Sve do kraja dana smišljao je kako da ga izvuče iz nevolje. 15 Tada su isti ljudi opet zajedno došli kod kralja i rekli: »Ne zaboravi, kralju, zakon Medijaca i Perzijanaca nalaže da se ni jedna kraljeva odredba ne može mijenjati.«
1 Od starješine[a] izabranoj Gospođi[b] i njezinoj djeci koju iskreno volim, ne samo ja nego i svi koji su upoznali istinu.
2 Volim vas zbog istine koja živi u nama i koja će biti s nama zauvijek.
3 Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od njegovog Sina Isusa Krista neka budu s nama u istini i ljubavi.
4 Vrlo sam se obradovao jer sam među vašom djecom našao one koji žive u skladu s istinom, upravo onako kako nam je zapovjedio Otac. 5 A sada te molim ovo, Gospođo: da volimo jedni druge. Ne pišem ti novu zapovijed, nego onu istu koju smo imali od početka. 6 Voljeti znači živjeti prema Božjim zapovijedima. Kao što ste čuli od početka, Božja zapovijed glasi: živite u ljubavi!
7 U svijet su izišli mnogi lažljivci koji zavode druge jer ne priznaju da je Isus Krist došao na Zemlju u tijelu čovjeka. Takvi su ljudi lažni učitelji i Kristovi neprijatelji. 8 Pazite na sebe da ne izgubite ono što ste stekli, nego da primite punu plaću!
9 Tko god ide dalje i ne ostaje u nauci o Kristu, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. 10 Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, nemojte ga primiti u svoj dom! Nemojte ga ni pozdravljati! 11 Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.
12 Imam vam mnogo toga reći, ali ne želim to činiti tintom na papiru. Umjesto toga, nadam se da ću vas posjetiti i razgovarati s vama licem u lice. Tako će naša radost biti potpuna. 13 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre[c].
Isus ozdravlja gubavca
(Mt 8,1-4; Mk 1,40-45)
12 Jednom, dok je bio u nekom gradu, Isus je naišao na čovjeka prekrivenoga gubom. Kad je ugledao Isusa, gubavac[a] je pao ničice i zamolio ga: »Gospodine, ako želiš, možeš me izliječiti.«
13 Isus je ispružio ruku, dodirnuo ga i rekao: »Želim. Ozdravi!« I guba je istoga trena nestala. 14 Isus mu je tada zapovjedio: »Nikome ne govori o ovome, nego idi, pokaži se svećeniku[b] i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti pokazatelj tvog ozdravljenja.«
15 Vijest o Isusu sve se više širila, a ljudi su u velikom broju dolazili da ga čuju i da ih izliječi od bolesti. 16 On bi se često povlačio na pusta mjesta i molio.
Isus ozdravlja nepokretnoga
(Mt 9,1-8; Mk 2,1-12)
17 Jednom, dok je poučavao, sjedili su s njim farizeji[c] i učitelji Zakona[d] koji su stigli iz svih gradova Galileje, Judeje i iz Jeruzalema. A Gospodinova je snaga bila s njim da iscjeljuje bolesne. 18 Tada su došli neki ljudi noseći na ležaju nepokretnog čovjeka. Pokušavali su ga unijeti i staviti pred Isusa, 19 ali ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti pa su se popeli na kuću i kroz krov ga, na ležaju, spustili pred Isusa. 20 Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je: »Prijatelju, grijesi su ti oprošteni!«
21 Na to su učitelji Zakona i farizeji u sebi počeli razmišljati: »Tko je ovaj što huli? Tko, osim Boga, može opraštati grijehe?«
22 No Isus je znao što misle i odgovorio im: »Zašto tako razmišljate? 23 Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i hodaj’? 24 Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe. Ako kažem ovom čovjeku: ‘Ustani i hodaj!’, znat ćete da uistinu imam vlast.« Zatim je rekao uzetome: »Govorim tebi, mladiću, ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 25 Istoga je trena čovjek pred njihovim očima ustao, pokupio ležaj i otišao svojoj kući slaveći Boga. 26 A svi su bili zadivljeni i veličali su Boga, govoreći puni strahopoštovanja: »Danas smo vidjeli čudesa.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International