Book of Common Prayer
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Molitva i poziv upomoć
Davidova pjesma.
1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja!
Ne ogluši se na mene.
Ako mi ne odgovoriš,
kao da sam već u grobu.
2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć,
gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.
3 Nisam jedan od opakih,
od onih koji čine zlo.
Oni bližnje pozdravljaju,
a u srcu mržnju skrivaju.
4 Plati im za njihova djela,
za sve što su drugima skrivili.
Uzvrati im sve što su učinili loše,
postupi s njima kako su zaslužili.
5 Jer, nije ih briga što čini BOG,
ne mare za sve što je stvorio.
Zato će ih on sve uništiti
i ostaviti kao ruševine.
6 Neka je slavljen BOG
jer čuo je da ga zovem upomoć.
7 BOG je moja snaga i moj štit.
Cijelim srcem njemu sam vjerovao.
Sretan sam jer pomoć mi je pružio,
slavim ga radosnim pjesmama.
8 BOG daje snagu svom narodu,
spašava i štiti svog odabranoga kralja[a].
9 Spasi svoj narod!
Čuvaj one koji ti pripadaju!
Budi njihov pastir,
i vodi[b] ih zauvijek.
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Kraljev san o stablu se ispunjava
28 Sve se to dogodilo kralju Nabukodonosoru. 29 Dvanaest mjeseci kasnije kralj je šetao po krovu kraljevske palače u Babilonu. 30 Gledajući grad, rekao je: »O, kako je velik Babilon! Izgradio sam svoju prijestolnicu svojom snagom, da svima pokažem kako sam veličanstven!«
31 Još dok je govorio, začuo se glas s neba: »Kralju Nabukodonosore, tebi se govori! Oduzima ti se kraljevstvo. 32 Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i pasti travu kao govedo. Kad prođe sedam razdoblja, shvatit ćeš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome on želi.«
33 Tako je odmah i bilo. Nabukodonosor je morao otići od ljudi. Jeo je travu kao govedo, a na njega je padala rosa s neba. Kosa mu je narasla kao orlovo perje, a nokti kao ptičje pandže.
Nabukodonosor slavi Boga
34 »Na kraju tog razdoblja, ja, Nabukodonosor, podigao sam pogled prema nebu i vratio mi se razum. Slavio sam Svevišnjeg. Iskazao sam hvalu i čast onome koji živi zauvijek.
Bog vlada zauvijek!
Njegovo kraljevstvo traje
kroz sve naraštaje.
35 Svi ljudi na zemlji
pored njega su ništavni.
On postupa kako želi.
Upravlja nebeskim silama
i svim ljudima na zemlji.
Nitko ga ne može zaustaviti,
niti propitivati ono što čini.
36 Kad mi se vratio razum, bili su mi odmah vraćeni moja kraljevska čast i moć. Moji savjetnici i službenici opet su tražili moje mišljenje. Ponovo sam bio kralj, čak i moćniji nego prije. 37 Sada ja, Nabukodonosor, slavim, veličam i štujem nebeskoga Kralja. Sve što on čini, jest dobro. Uvijek je pravedan i ponižava one koji su se uzoholili.«
Bog je ljubav
7 Dragi moji prijatelji, volimo jedni druge jer ljubav dolazi od Boga. Tko god voli, Božje je dijete[a] i poznaje Boga. 8 Tko ne voli, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav. 9 Bog nam je ovako pokazao svoju ljubav: poslao je svoga jedinog Sina na svijet da živimo po njemu. 10 U ovome se sastoji ljubav: nismo mi voljeli Boga, nego je on volio nas i poslao svoga Sina da bude žrtva koja uklanja naše grijehe[b].
11 Dragi moji prijatelji, ako je Bog tako volio nas, onda i mi moramo voljeti jedni druge. 12 Nitko nikada nije vidio Boga, ali ako volimo jedni druge, Bog živi u nama i njegova ljubav u nama postaje savršena.
13 Po ovome znamo da živimo u Bogu i da Bog živi u nama: Bog nam je dao svoga Duha. 14 Mi smo vidjeli da je Otac poslao svoga Sina da bude Spasitelj svijeta i o tome sada svjedočimo. 15 Tko priznaje da je Isus Božji Sin, u njemu živi Bog i on živi u Bogu. 16 A mi smo upoznali ljubav kojom nas Bog voli i vjerujemo u nju. Bog je ljubav. Tko živi u ljubavi, živi u Bogu i Bog živi u njemu.
17 Na ovaj je način Božja ljubav postala savršena u nama jer već sad možemo imati pouzdanje za Sudnji dan. To je zato što smo poput Krista u ovom svijetu. 18 U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni strah. Onaj tko se boji, ima strah od kazne, što znači da nije usavršen u ljubavi.
19 Mi volimo jer je Bog prvi volio nas. 20 Ako tko tvrdi da voli Boga, a mrzi svoga brata ili sestru, lažljivac je. Tko ne voli svoga brata ili sestru, koje vidi, ne može voljeti ni Boga kojega ne vidi. 21 Ovu zapovijed imamo od njega: tko voli Boga, mora voljeti i svoju braću i sestre.
Isus oslobađa opsjednutog
(Mk 1,21-28)
31 Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. 32 Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. 33 U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: 34 »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti—Božji Svetac!« 35 A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo.
36 Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.«
37 Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International