Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
Daniel tumači kraljev san o stablu
19 Daniel, zvan Beltešasar, neko je vrijeme šutio. Mučile su ga teške misli. Kralj mu je tada rekao: »Beltešasare, ne plaši se mog sna i njegovog značenja.«
A Beltešasar je odgovorio kralju: »Gospodaru, kad bi se barem ovaj san odnosio na tvoje neprijatelje. Kad bi barem njegovo značenje vrijedilo za one koji rade protiv tebe. 20 Stablo, koje si vidio, koje je naraslo snažno i visoko, doseglo sve do neba i vidjelo se iz svih dijelova svijeta, 21 to stablo lijepog lišća i bogatih plodova, koji su davali dovoljno hrane za svakoga, stablo pod koje su se sklanjale divlje životinje i ptice svijale gnijezda u njegovim granama, 22 to stablo si ti, kralju. Postao si velik i moćan. Tvoja moć seže do neba, a vlast ti se prostire sve do krajeva zemlje. 23 Kralju, vidio si svetog anđela kako silazi s neba i kaže: ‘Srušite drvo i uništite ga, no panj s korijenjem ostavite u zemlji okružen travom. Okujte ga okovima od željeza i bronce. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama, sve dok ne prođe sedam razdoblja.’ 24 Tvoj san znači da je Svevišnji odredio sudbinu moga gospodara kralja. 25 Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i jesti travu kao govedo. Na tebe će padati rosa. Bit će tako sve dok ne prođe sedam razdoblja i dok ne shvatiš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome želi.
26 A naredba da se u zemlji ostavi panj s korijenjem znači da će ti kraljevstvo biti vraćeno kada shvatiš da njime vlada onaj koji je na nebesima. 27 Stoga, pripremi se, kralju, i poslušaj moj savjet. Prestani griješiti i počni činiti dobro. Ne budi okrutan, nego ljubazan prema siromašnima. Možda će to produžiti tvoj miran život.«
19 Po tome ćemo znati da pripadamo istini i umirit ćemo savjest pred Bogom kada osjećamo krivnju. 20 Jer, Bog je veći od naše savjesti. On zna sve.
21 Dragi moji prijatelji, ako ne osjećamo krivnju u srcu[a], možemo bez straha doći pred Boga. 22 I od njega ćemo primiti štogod ga tražimo jer izvršavamo njegove zapovijedi i činimo što mu je ugodno. 23 A Božja je zapovijed da vjerujemo u njegovog Sina Isusa Krista i da volimo jedni druge, kako nam je naredio. 24 Tko vrši Božje zapovijedi, živi u Bogu i Bog živi u njemu. I po Duhu kojeg nam je dao znamo da Bog živi u nama.
Lažni učitelji
4 Dragi moji prijatelji, mnogo se lažnih proroka pojavilo u svijetu. Nemojte vjerovati svakom tko tvrdi da ima Božjeg Duha! Provjeravajte duhove kako biste vidjeli jesu li od Boga! 2 Ovako možete prepoznati Božjega Duha kod ljudi: svaki duh koji priznaje da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 3 Svaki duh koji ne priznaje Isusa takvim, nije od Boga. To je duh Kristovog Neprijatelja[b]. Za njega ste čuli da dolazi i već je sada u svijetu.
4 Djeco, vi pripadate Bogu i vi ste ih pobijedili, jer je Onaj koji je u vama veći od onoga koji je svijetu. 5 Oni pripadaju svijetu i govore što dolazi od svijeta, a svijet ih sluša. 6 Mi pripadamo Bogu. Tko poznaje Boga, sluša nas. Tko ne pripada Bogu, ne sluša nas. Tako razlikujemo duha istine od duha zablude.
Isus počinje djelovati u Galileji
(Mt 4,12-17; Mk 1,14-15)
14 Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. 15 Počeo je poučavati u sinagogama[a] i svi su ga slavili.
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Mk 6,1-6)
16 Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. 17 Pružili su mu svitak[b] proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše:
18 »Na meni je Gospodinov Duh.
Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima.
Poslao me da objavim slobodu zarobljenima
i povratak vida slijepima.
Poslao me da oslobodim potlačene i
19 da proglasim godinu milosti Gospodinove.«[c]
20 Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. 21 Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.«
22 Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?«
23 A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« 24 Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. 25 Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. 26 No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. 27 A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.«
28 Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. 29 Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, 30 ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International