Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Pouzdanje u čovjeka ili u Boga
5 Ovako govori BOG:
»Proklet onaj tko se u čovjeka uzda,
tko se na ljudsku snagu oslanja.
Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU.
6 On je kao grm u pustinji,
ne zna ni za kakvo dobro.
Raste sam u spaljenoj zemlji,
životari na slanom tlu.
7 Blago onome koji se u BOGA uzda,
koji vjeruje da će BOG učiniti
ono što je obećao.
8 On je kao drvo što raste pored vode
i duž vodenog toka pušta korijenje.
Ne treba se bojati vrućine,
lišće mu uvijek zeleno ostaje.
Ne brine čak ni u godini suše
jer uvijek donosi bogate plodove.
9 Nadasve su prijetvorne ljudske misli,
posve je nepopravljiv čovječji um.
Nitko ga ne može razumjeti.
10 Ali, ja sam BOG i gledam duboko,
istražujem ljudske misli i osjećaje.
Svakom čovjeku dajem što zaslužuje,
uzvraćam mu pravedno za njegova djela.
Jeremija moli Boga za pomoć
14 Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav,
spasi me i bit ću potpuno siguran.
Dostojan si da te uvijek hvalim.[a]
15 Judejci me stalno pitaju:
»Što je s onime što je BOG rekao
da će se dogoditi?
Kad će se već jednom ostvariti?«
16 Nisam odustao biti pastir narodu,
vjerno sam u tvojoj službi ostao.
Nisam želio da narod doživi propast.
Ti znaš sve što sam im govorio,
sve se pred tobom odvijalo.
17 Nemoj da se tebe moram bojati,
jer ti si mi jedino sklonište u nevolji.
Završne upute
4 Zato, draga moja braćo i sestre za kojima čeznem, moja radosti i kruno, čvrsto stojte u Gospodinu, kako sam vam rekao.
2 Zapovijedam Evodiji i Sintihi da budu složne u Gospodinu. 3 Molim i tebe, moj vjerni suradniče, pomozi tim ženama. One su se sa mnom borile u širenju Radosne vijesti, zajedno s Klementom i ostalim mojim suradnicima. Njihova su imena upisana u Knjigu života.
4 Uvijek se radujte u Gospodinu!
5 Reći ću ponovo: radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu! 6 Ne brinite se tjeskobno ni za što, već molite i tražite od Boga sve što vam treba. A kad molite, uvijek i zahvaljujte, 7 i Božji mir, koji je iznad svakog ljudskog razmišljanja,[a] čuvat će vaša srca i vaše misli u Isusu Kristu.
8 Na kraju, braćo i sestre, ispunite svoje misli onim što je istinito, što je plemenito, pravedno, čisto, ljubazno i hvale vrijedno. 9 Sve što ste naučili i primili, sve što ste čuli i vidjeli da ja radim, nastavite i vi raditi. I Bog, izvor mira, bit će s vama.
Zahvale
10 Bio sam vrlo sretan u Gospodinu jer ste ponovo pokazali svoju brigu za mene. Naravno, uvijek ste se brinuli za mene, ali niste to imali prilike pokazati. 11 Ne govorim vam to natjeran oskudicom, jer sam naučio biti zadovoljan u svim situacijama. 12 Znam živjeti i u oskudici i u obilju. U svako doba i u svim okolnostima naučio sam kako biti sit i kako biti gladan, obilovati i oskudijevati. 13 Sve mogu u Kristu zbog snage koju mi daje.
Isus govori o svojoj smrti
27 Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. 28 Oče, proslavi svoje ime!«
Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.«
29 A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo.
Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.«
30 Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. 31 Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. 32 Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« 33 Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti.
34 Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?«
35 Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. 36 Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International