Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Božji poziv i obećanje Abramu

12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.

⁴ I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵ Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, ⁶ Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh^[a]. Tada su ondje živjeli Kanaanci.

⁷ BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.«

Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. ⁸ Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA^[b]. ⁹ Zatim je nastavio putovati, od mjesta do mjesta, prema jugu.

Pjesma slavljenja

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[b], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[c]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[d]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Matej (Levi) slijedi Isusa

(Mk 2,13-17; Lk 5,27-32)

⁹ Kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej kako sjedi na mjestu za naplatu poreza. Rekao mu je: »Hajde za mnom!« I Matej je ustao te krenuo za Isusom.

¹⁰ Dok je Isus jeo u Matejevoj kući, došli su mnogi poreznici^[a] i grešnici pa su jeli zajedno s Isusom i njegovim učenicima. ¹¹ Kad su to vidjeli farizeji, upitali su Isusove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?«

¹² Isus je to čuo pa je rekao: »Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. ¹³ Stoga, idite i naučite što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve.’^[b] Jer, nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.«

Djevojčica i bolesna žena

(Mk 5,21-43; Lk 8,40-56)

¹⁸ Dok im je Isus to govorio, prišao mu je poglavar sinagoge, kleknuo pred njega i rekao: »Kći mi je upravo umrla, ali dođi, stavi svoju ruku na nju i ona će oživjeti.«

¹⁹ Isus je ustao i pošao za njim zajedno sa svojim učenicima.

²⁰ A neka žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, prišla je Isusu s leđa i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²¹ Mislila je: »Ako samo dotaknem njegov ogrtač, ozdravit ću.«

²² Isus se okrenuo, ugledao ženu i rekao: »Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila.« I žena je ozdravila istoga trena.

²³ Kad je Isus došao u kuću poglavara sinagoge, vidio je svirače kako sviraju pogrebnu glazbu i uznemiren narod. ²⁴ Rekao je: »Iziđite! Djevojka nije mrtva, samo spava.« A oni su ga ismijavali. ²⁵ Kad je narod istjeran iz kuće, Isus je ušao u sobu, uzeo djevojku za ruku i ona je ustala. ²⁶ Vijest o tome proširila se po cijelom onome kraju.