Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Pjesma slavljenja
1 Radosno BOGU pjevajte,
vi koji dobro činite!
Pravo je da ga pravedni slave!
2 Slavite BOGA glazbom na liri,
svirajte mu na harfi s deset žica.
3 Pjevajte mu novu pjesmu[a],
lijepo svirajte i glasno kličite!
4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
u svemu što čini.
5 BOG voli pravednost i pravdu,
zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
Dahom iz njegovih usta
nastala su nebeska tijela.
7 Sve je vode skupio
i pohranio ih iznad neba.[b]
8 Neka cijela zemlja slavi BOGA
i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.
12 Blago narodu kojem je on BOG,
blago ljudima koje je sebi odabrao.
Melkisedek
17 Kad se Abram vraćao nakon pobjede nad Kedarlaomerom i kraljevima koji su bili uz njega, kralj Sodome izašao mu je ususret u dolini Šave (to jest Kraljevoj dolini). 18 Melkisedek, kralj Šalema, donio je kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjeg. 19 Blagoslovio je Abrama, govoreći:
»Neka Abrama blagoslovi Bog Svevišnji,
stvoritelj neba i zemlje.
20 I neka je blagoslovljen Bog Svevišnji,
koji ti je dao pobjedu nad neprijateljima.«
Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu sveg plijena.
21 Kralj Sodome rekao je Abramu: »Vrati mi ljude, a imovinu zadrži za sebe.«
22 No Abram mu je odgovorio: »Zakleo sam se[a] BOGU, Bogu Svevišnjem, stvoritelju neba i zemlje, 23 da neću uzeti ni konca, ni remena od obuće, niti bilo što tvoje, da ne bi rekao: ‘Ja sam učinio Abrama bogatim’. 24 Neću uzeti ništa. Samo ono što su moji momci pojeli i dio koji pripada ljudima koji su išli sa mnom—Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio.«
Pavao na Malti
28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. 2 Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. 3 Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. 4 Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« 5 A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. 6 Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. 7 U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. 8 Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. 9 Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. 10 Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International