Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

⁸ A četvrti izli svoju pliticu na sunce, kojem je dano da ljude oprži ognjem. ⁹ I velika pripeka oprži ljude te stadoše huliti na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima. I ne obratiše se da mu odaju slavu.

¹⁰ A peti izli svoju pliticu na prijestolje Zvijeri, i kraljevstvo joj se zamrači, te su jezike svoje izgrizali od muke ¹¹ i hulili na Boga nebeskoga zbog svojih muka i čireva. I ne obratiše se od svojih djela.

¹² A šesti izli svoju pliticu na veliku rijeku Eufrat, te njezina voda presahnu kako bi se pripravio put kraljevima s istoka sunčeva. ¹³ I vidjeh gdje iz usta Zmaja i iz usta Zvijeri i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri nečista duha, kao žabe. ¹⁴ To su, doista, đavolski zlodusi koji čine znamenja; koji odlaze kraljevima svega svijeta, da ih okupe na boj u veliki Dan Boga Svevladara.

¹⁵ »Evo dolazim kao kradljivac! Blažen je onaj tko bdije i čuva svoje haljine, da ne bi gol hodio i sramota mu se vidjela!«

¹⁶ I okupi ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon.

¹⁷ A sedmi izli svoju pliticu na zrak, te izađe jak glas iz hrama, od prijestolja, govoreći: »Svršeno je!«^{[a] 18} I nastadoše munje i glasovi i gromovi, i velik potres nastade kakva ne bje otkad je čovjek na zemlji - kakav li samo potres, tako velik! ¹⁹ I veliki se grad raspade na tri dijela, i gradovi se naroda srušiše. I spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dadne čašu vina svoje srdžbe i gnjeva. ²⁰ I svi se otoci ukloniše i gore više ne opstaše. ²¹ S neba se tad na ljude spusti velika tuča, teška kao talenat; a ljudi stadoše huliti na Boga zbog pošasti tuče, jer pošast njezina bje vrlo velika.