Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Petrova propovijed

¹⁴ A Petar zajedno s Jedanaestoricom ustade, podiže glas svoj pa im prozbori: »Židovi i svi stanovnici Jeruzalema, neka vam ovo znano bude i riječi moje poslušajte:

³⁶ Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog toga Isusa, koga vi raspeste, učinio i Gospodinom i Kristom!«

Prva obraćenja

³⁷ A kad to čuše, dirnuti duboko do srca rekoše Petru i ostalim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« ³⁸ A Petar će im: »Obratite se«, reče, »i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha i primit ćete dar, Duha Svetoga. ³⁹ Jer je vama obećanje i djeci vašoj i svima koji su daleko, koje god bude pozvao Gospodin Bog naš.« ⁴⁰ I mnogim im je drugim riječima svjedočio i poticao ih, govoreći: »Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja!« ⁴¹ Oni dakle koji prihvatiše njegovu riječ krstiše se te im se onoga dana pribroji oko tri tisuće duša.

¹⁷ Ta ako Ocem nazivate njega koji nepristrano sudi svakomu po djelima, proživite u bogobojaznosti vrijeme svojega boravka ovdje, ¹⁸ znajući da niste nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, otkupljeni od svojeg isprazna načina življenja, predanog vam od otaca, ¹⁹ nego dragocjenom krvlju Krista, kao Jaganjca bez mane ili ljage ²⁰ - koji bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, a očitovan bi na kraju vremena poradi vas ²¹ koji ste, po njemu, vjernici u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu slavu dade - da vaša vjera i nada bude u Bogu.^[a]

Bratoljublje

²² Pošto ste poslušnošću istini očistili duše svoje za neprijetvorno bratoljublje, žarko uzljubite jedni druge čistim srcem,^{[b] 23} jer ste nanovo rođeni ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Božjom - koja živi i ostaje.

Ukazanje na putu u Emaus

¹³ I gle, dvojica od njih toga istoga dana bila su na putu u selo koje se zove Emaus, šezdeset stadija udaljeno od Jeruzalema. ¹⁴ Razgovarali su međusobno o svemu tome što se dogodilo. ¹⁵ Dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se i sam Isus te nastavi putem s njima. ¹⁶ Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju. ¹⁷ On im reče: »Kakve su to riječi što ih putem jedan s drugim izmjenjujete?« Oni se, sumorni, zaustaviše.^{[a] 18} Jedan mu od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini pridošlica u Jeruzalemu koji ne sazna što se u njemu ovih dana dogodilo?« ¹⁹ »Što?« - upita ih. A oni mu rekoše: »Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bje prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom; ²⁰ kako ga glavari svećenički i glavari naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga raspeše. ²¹ Mi smo se pak nadali da je on onaj koji će otkupiti Izraela. Ali uza sve to, ovo je već treći dan otkako se to dogodilo. ²² A i neke nas žene od naših zbuniše. U zoru su bile na grobu, ²³ ali njegova tijela ne našavši, dođoše govoreći da su vidjele ukazanje anđela, koji su kazali da on živi. ²⁴ I neki od naših otiđoše na grob i nađoše onako kako i žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

²⁵ A on im reče: »O nerazumni i srca spora da vjerujete u sve što su govorili proroci! ²⁶ Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« ²⁷ I počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im ono što je u svim Pismima o njemu.

²⁸ Približiše se tad selu u koje su išli, a on se pričini kao da ide dalje. ²⁹ No oni navališe, govoreći: »Ostani s nama; ta predvečerje je i dan se već gasi!« I uđe da ostane s njima. ³⁰ I dok je bio s njima za stolom, uzevši kruh izreče blagoslov te im, razlomivši, davaše. ³¹ Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga; a on iščeznu ispred njih. ³² Rekoše potom jedan drugomu: »Nije li srce naše gorjelo u nama dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?«^[b]

³³ Ustadoše istoga časa i vratiše se u Jeruzalem. I nađoše zajedno okupljenu Jedanaestoricu i one s njima, ³⁴ koji su govorili: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu.« ³⁵ A oni im ispripovijedaju ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.