Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
2 U pustinji je sva zajednica počela gunđati protiv Mojsija i Arona. 3 Rekli su im: »Da smo bar svi poginuli od BOŽJEG pomora u Egiptu dok smo sjedili pokraj lonaca s mesom i jeli kruh do mile volje. A vi ste nas doveli u ovu pustinju, da glađu ubijete sav ovaj velik narod.«
4 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Učinit ću da vam s neba pada kruh kao kiša. Neka narod svakog dana ide i sakupi onoliko koliko mu treba za taj dan. Tako ću ih iskušati i vidjeti hoće li se držati moje upute. 5 A šestog dana neka sakupe dvostruko više nego drugih dana i neka pripreme hranu za dva dana.«[a]
6 Mojsije i Aron rekli su svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je BOG izveo iz Egipta, 7 a ujutro ćete vidjeti BOŽJU slavu jer je čuo kako gunđate protiv njega. Da, gunđate protiv njega, a ne nas, jer mi samo činimo što nam kaže.«
8 Mojsije je još rekao: »BOG će vam večeras dati da jedete meso, a ujutro kruh, koliko vam drago, jer je BOG čuo vaše gunđanje protiv njega. Ta što smo mi učinili osim onoga što nam je govorio? Tako vi zapravo ne gunđate protiv nas, nego protiv BOGA.«
9 Zatim je Mojsije rekao Aronu: »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: ‘Dođite pred BOGA jer je čuo vaše gunđanje.’« 10 Dok im je Aron tako govorio, oni su pogledali prema pustinji, a ondje se BOŽJA slava pokazala u oblaku.
11 BOG je rekao Mojsiju: 12 »Čuo sam gunđanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se najesti kruha. Tada ćete spoznati da sam ja vaš BOG.’«
13 Te su večeri doletjele prepelice i prekrile tabor, a ujutro je oko tabora ležao sloj rose. 14 Kad je rosa isparila, na pustinjskom su se tlu pojavile sitne pahuljice, slične mrazu kad se nahvata na zemlju. 15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su se međusobno: »Što je to?« jer nisu znali što je.
Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam je BOG dao da jedete.
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
21 Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. 22 No nastaviti živjeti u tijelu za mene znači raditi za Gospodina. Stoga, ne znam što izabrati. 23 Težak je to izbor. Želim otići i biti s Kristom jer bi to bilo mnogo, mnogo bolje, 24 ali moj ostanak ovdje u tijelu potrebniji je radi vaše dobrobiti. 25 Budući da sam u to uvjeren, znam da ću ostati i dalje sa svima vama te vam pomoći da napredujete i radujete se u vjeri. 26 Tako ćete imati još više razloga da se ponosite mnome u Isusu Kristu kad ponovo budem s vama.
27 Samo živite dostojno Kristove Radosne vijesti. Onda ću—bilo da dođem i vidim vas ili da sam odsutan—čuti o vama dobre vijesti, kako ste postojani u jednom duhu i kako se borite kao jedan za vjeru koju sadrži Radosna vijest. 28 Čut ću da vas ni na koji način nisu zastrašili oni koji vam se suprotstavljaju. To je njima očiti dokaz da će biti uništeni, a vi spašeni. I taj je dokaz od Boga. 29 Jer, vi ste dobili tu čast, ne samo da vjerujete u Krista nego i da trpite za njega. 30 Uključeni ste u istu borbu za koju znate da sam i ja vodio i za koju čujete da je i sada vodim.
Radnici u vinogradu
20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. 2 Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.
3 Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. 4 Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ 5 Tako su i oni otišli raditi u vinograd.
Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. 6 Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’
7 Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’
8 Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’
9 I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. 10 Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. 11 Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. 12 Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’
13 Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? 14 Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. 15 Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’
16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International