Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Čudo na rijeci Jordan
3 Rano sljedećeg jutra, Jošua i svi Izraelci krenuli su iz Šitima i stigli do rijeke Jordan, gdje su se prije prelaska ponovo utaborili. 2 Nakon tri dana starješine su prošli kroz tabor 3 i zapovjedili narodu: »Čim ugledate BOŽJI kovčeg saveza i svećenike Levite kako ga nose, krenite za njim. 4 Budući da nikad prije niste išli tim putem, oni će vas voditi. No nemojte se približavati Kovčegu na manje od tisuću metara[a].«
5 »Posvećujte se jer će sutra BOG za vas učiniti veliko čudo«, rekao je Jošua narodu, 6 a svećenicima je naredio: »Podignite Kovčeg saveza i krenite ispred naroda.« I oni su ga podigli i krenuli pred narodom.
7 BOG je tada rekao Jošui: »Od danas te počinjem uzdizati u velikog vođu pred očima cijeloga Izraela, da uvide da sam s tobom kao što sam bio s Mojsijem. 8 Reci svećenicima koji nose Kovčeg saveza: ‘Kad dođete na obalu Jordana, zakoračite u rijeku i stanite.’«
9 Jošua je potom rekao Izraelcima: »Dođite i poslušajte riječi svojeg BOGA! 10 Po ovome ćete znati da je živi Bog zaista među vama i da će pred vama istjerati Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. 11 Kovčeg će se saveza Gospodara cijelog svijeta nositi ispred vas preko rijeke Jordan, 12 a vi ćete izabrati dvanaestoricu ljudi iz Izraelovih plemena, po jednoga iz svakog plemena. 13 Čim svećenici, koji nose Kovčeg BOGA, Gospodara cijeloga svijeta, stupe nogom u Jordan, njegove će se vode zaustaviti i stajati poput brane.«
14 Narod je iz tabora krenuo preko rijeke Jordan, a pred njim su svećenici nosili Kovčeg saveza. 15 Čim su došli do Jordana i stali u vodu—a bilo je doba žetve, kad se rijeka prelijeva preko obala— 16 vode koje su dotjecale s izvora prestale su teći i skupile se, kao iza brane, sve do grada Adame blizu Sartana. Istovremeno, vode, koje su utjecale u Mrtvo more, sasvim su otekle. Tako je narod prešao rijeku nasuprot Jerihona. 17 Svećenici, koji su nosili BOŽJI kovčeg saveza, stajali su usred rijeke Jordan sve dok sav izraelski narod nije prešao prijeko, po suhome tlu.
23 Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe.
24 Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. 25 Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. 26 Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. 27 Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. 28 Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere.
29 I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto—utopili su se.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International