Revised Common Lectionary (Complementary)

Tabita

³⁶ Bijaše pak u Jopi neka učenica imenom Tabita, što u prijevodu znači »Srna«. Ona bijaše puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. ³⁷ Tih se dana razbolje i umrije. Pošto je okupaše, izložiše je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka moleći ga: »Ne oklijevaj doći k nama!« ³⁹ Petar ustade i pođe s njima. Čim dođe, uvedoše ga u gornju sobu. I okupiše se oko njega sve udovice te mu plačući stadoše pokazivati košulje i haljine što ih je Srna izrađivala dok je bila s njima. ⁴⁰ A Petar, pošto ih sve udalji te kleknu, pomoli se i, okrenuvši se prema tijelu, reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči i, ugledavši Petra, sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i podiže je te, pozvavši svete i udovice, pokaza im je živu. ⁴² I to postade znano po cijeloj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina.

⁴³ A Petar ostade mnogo vremena u Jopi kod nekog Šimuna kožara.

⁹ Potom vidjeh, i gle: veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojati, od svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u haljine bijele, s palmama u svojim rukama, ¹⁰ i viču u sav glas: »Spasenje Bogu našemu - Onomu koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!« ¹¹ A svi anđeli bijahu stajali okolo prijestolja, starješina i četiriju bića, te padoše pred prijestoljem ničice i pokloniše se Bogu, ¹² govoreći:

¹³ I jedan me od starješina upita: »Ovi, u bijele haljine odjeveni, tko su i odakle dođoše?« ¹⁴ Odgovorih mu: »Gospodine moj, to ti znaš.« Nato mi reče: »Ovo su oni što dolaze iz nevolje velike, a haljine svoje opraše i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj. ¹⁵ Stoga su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će nada njih svoj šator, ¹⁶ i više neće gladovati, niti će više žeđati, niti će ih više sunce žeći ni ikakva pripeka. ¹⁷ Jer će ih Jaganjac, koji je nasred prijestolja, napasati i voditi ih na izvore voda života. I Bog će otrti svaku suzu s očiju njihovih.«

Isus jedno s Ocem

²² Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bijaše zima, ²³ a Isus je hodao u Hramu trijemom Salomonovim. ²⁴ Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«

²⁵ Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene, ²⁶ ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede. ²⁸ Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. ²⁹ Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke.^{[a] 30} Ja i Otac jedno smo.«