Revised Common Lectionary (Complementary)

Bog nam progovori u Sinu

1 U više je navrata i na više načina Bog nekoć govorio ocima u prorocima; ² u ove posljednje dane progovori nam u Sinu, koga postavi baštinikom svega, po kome i svjetove sazda. ³ On, koji je odsjev Slave i otisak njegova bića, sve nosi svojom silnom riječju; pošto izvrši očišćenje od grijeha, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;^{[a] 4} postade toliko veći od anđela koliko je uzvišenije no oni baštinio ime.

Isus - slavom i čašću ovjenčan

⁵ Jer nije anđelima podložio budući svijet o kojemu govorimo. ⁶ Netko pak negdje posvjedoči, rekavši:

Time, doista, što mu sve pÖdloži, ništa mu ne ostavi nepodložena. Sad pak još ne vidimo da mu je sve podloženo, ⁹ ali Njega, koji je bio učinjen zamalo manjim od anđela, Isusa, vidimo - zbog trpnje smrti - slavom i čašću ovjenčana, kako bi milošću Božjom, za svakoga, okusio smrt. ¹⁰ Jer dolikovalo je Njemu - radi koga je sve i po kome je sve, kako bi mnoge sinove priveo k slavi - učiniti savršenim po patnjama Začetnika njihova spasenja. ¹¹ Jer i posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga. Zbog toga se i ne stidi zvati ih braćom, ¹² govoreći:

² Pristupiše farizeji te su ga, iskušavajući, pitali: »Je li mužu dopušteno ženu otpustiti?« ³ A on im odgovori: »Što vam je zapovjedio Mojsije?« ⁴ Oni nato rekoše: »Mojsije je dopustio napisati joj otpusni list i - otpustiti.« ⁵ Isus im onda reče: »Zbog otvrdjelosti vašega srca napisao vam je tu zapovijed. ⁶ Ali od početka stvorenja 'muško i žensko stvori ih. ⁷ Zbog toga će čovjek ostaviti svojega oca i majku te će prionuti uza ženu svoju^{[a] 8} i njih će dvoje biti jedno tijelo.' Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. ⁹ Što dakle Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja.«

¹⁰ Učenici su ga u kući opet o tome ispitivali, ¹¹ pa im reče: »Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub protiv prve. ¹² I ako žena napusti svojega muža i uda se za drugoga, preljub čini.«

Isus i dječica

¹³ Donosili su mu dječicu da ih dotakne, a učenici im priječili.^{[b] 14} Vidjevši to, Isus se rasrdi pa im reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni, i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje. ¹⁵ Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, zasigurno neće u njega ući.« ¹⁶ I zagrlivši ih, blagoslivljao ih je, polažući na njih ruke.