Revised Common Lectionary (Complementary)
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[a]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![b]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[c]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Hagara i Išmael
16 Abramova žena Saraja nije mu rađala djecu, a imala je ropkinju Egipćanku koja se zvala Hagara, 2 pa je rekla Abramu: »Gle, BOG mi nije dao djecu. Idi i spavaj s mojom ropkinjom—možda ću ih dobiti preko nje.«
I Abram je poslušao Saraju. 3 Prošlo je deset godina kako je Abram živio u Kanaanu, kad je njegova žena Saraja dala svoju ropkinju, Egipćanku Hagaru, svome mužu Abramu za ženu. 4 Spavao je s Hagarom pa je zatrudnjela. Kad je vidjela da je trudna, počela je prezirati svoju gospodaricu.
5 Saraja je rekla Abramu: »Ti si kriv za nepravdu koja mi je učinjena. Dala sam svoju ropkinju u tvoj zagrljaj, a kad je vidjela da je trudna, počela me prezirati. BOG će presuditi tko je od nas dvoje u pravu.«[a]
6 »Slušaj, tvoja je ropkinja u tvojoj vlasti«, rekao je Abram. »Učini s njom kako misliš da je najbolje.«
Saraja je tada zlostavljala Hagaru pa je ona pobjegla od nje.
Abrahamov primjer
4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? 2 Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. 3 Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«[a]
4 Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. 5 Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. 6 David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:
7 »Blagoslovljeni su oni
kojima su oproštena zla djela
i čiji su grijesi pokriveni.
8 Blagoslovljeni su oni
čije grijehe Bog ne uračunava.«[b]
9 Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«[c] 10 A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. 11 Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. 12 A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International