Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
16 Sada mi se snaga iscrpljuje,
zgrabili su me dani nevolje.
17 Noć mi probada kosti,
bol nikad ne ide na počinak.
18 Bog me zgrabio za ovratnik
i zgužvao mi odjeću.
19 U blato me bacio,
postao sam prah i pepeo.
20 K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš.
Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš.
21 Postao si okrutan prema meni,
snagom svoje ruke na mene se obaraš.
22 U vjetar me dižeš i na njemu nosiš,
rastavljaš me u oluji.
23 Znam da ćeš me odvesti u smrt,
na mjesto određeno svim živima.
24 Nisam digao ruku na slomljenoga
dok je vapio u svojoj muci.
25 Plakao sam nad ljudima u nevolji.
Duša me boljela zbog siromaha.
26 A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo.
Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama.
27 Utroba mi ključa bez prestanka,
susreću me dani patnje.
28 Hodam potišten, bez utjehe,
na skupu ustajem i vapim.
29 Šakalima sam postao brat,
nojevima drug.
30 Koža mi je sva pocrnjela,
tijelo mi vrućica sažiže.
31 Lira mi svira samo žalopojku,
iz frule dopire naricanje.
46 Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. 47 Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. 48 A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«
49 »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«
50 »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«
Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. 51 Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«
52 Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«
53 Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.
54 To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International