Revised Common Lectionary (Complementary)

Elizej i Šunamka

⁸ Jednog je dana Elizej otišao u Šunam. Ondje je živjela jedna imućna žena koja ga je pozvala kod sebe na obrok. I od tada, kad god je onuda prolazio, Elizej je odlazio jesti kod nje.

⁹ Ta je žena rekla svome mužu: »Sigurna sam da je ovaj čovjek, koji često prolazi ovim putem, Božji sveti čovjek. ¹⁰ Hajde da napravimo za njega malu sobu na krovu! Stavit ćemo u nju krevet, stol, stolicu i svjetiljku pa neka tu odsjeda kad god bude u prolazu.«

¹¹ Jednog je dana Elizej došao onamo, smjestio se u sobu i odmarao. ¹² Rekao je svom slugi Gehaziju: »Pozovi Šunamku!«

On je pozove i ona stane pred Elizeja. ¹³ A on je rekao svom slugi: »Reci joj: ‘Kad si se tako dobro pobrinula za nas, što možemo učiniti za tebe? Želiš li da se zauzmemo za tebe kod kralja ili zapovjednika vojske?’«

Žena je odgovorila: »Sasvim mi je dobro ovdje, među svojim narodom.«

¹⁴ Elizej upita Gehazija: »Što bismo ipak mogli učiniti za nju?«

A Gehazi mu odgovori: »Znam da ona nema sina, a muž joj je već star.«

¹⁵ Tada će Elizej: »Pozovi je!«

Gehazi pozva ženu natrag, a ona stane na ulazu u prostoriju.

¹⁶ »Dogodine u ovo vrijeme«, rekao joj je Elizej, »u naručju ćeš držati sina.«

»Ne, gospodaru«, odgovori ona. »Božji čovječe, ne zavaravaj me!«

¹⁷ No žena je zatrudnjela i rodila sina u isto vrijeme sljedeće godine, kao što joj je Elizej bio prorekao.

³² Kad je Elizej stigao u kuću, našao je dječaka kako leži mrtav na njegovom krevetu. ³³ Ušao je u sobu i zatvorio vrata za sobom te se pomolio BOGU. ³⁴ Popeo se na krevet i legao na dječaka—usta na usta, oči na oči, ruke na ruke. Kad se ispružio nad njim, dječakovo tijelo se zagrijalo. ³⁵ Elizej je tada ustao i ushodao se po sobi. Potom se ponovo ispružio nad dječakom, a dječak je kihnuo sedam puta i otvorio oči.

³⁶ Elizej je pozvao Gehazija i rekao mu: »Pozovi Šunamku!«

I sluga ju je pozvao.

Kad je žena došla, Elizej joj je rekao: »Uzmi svog sina.«

³⁷ A ona uđe, padne mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uzme sina i izađe.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. ² No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. ³ Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. ⁴ Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

⁵ Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. ⁶ Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. ⁷ Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.