Revised Common Lectionary (Complementary)
15 Tada ću se vratiti na svoje mjesto
dok ne priznaju svoju krivnju
i dođu me tražiti.
Kad budu u nevolji,
tada će me tražiti.«
Narod očekuje Božji blagoslov
6 Ljudi kažu: »Vratimo se opet BOGU!
Rastrgao nas je, ali će nas iscijeliti.
Ranio nas je, ali će nam rane poviti.
2 Ozdravit ćemo u samo dva dana.
Na treći dan, on će nas uskrsnuti
pa ćemo uz njega živjeti.
3 Upoznajmo BOGA!
Potrudimo se upoznati ga.
Kao što je sigurno da dolazi zora,
tako će nas on pohoditi kao kiša
i natopiti kao proljetni pljusak.«
Bog odgovara svom narodu
4 »Što ću s tobom, Efrajime?
Što da radim s vama, Judejci?
Vaša vjernost je kao jutarnja magla,
kao rosa što već u zoru nestane.
5 Zato sam vam slao svoje proroke,
da vas sijeku i ubijaju mojim riječima.
Vaša je kazna pravedna,
dolazi kao jutarnja svjetlost.[a]
6 Ja želim vašu vjernu ljubav,
a ne vaše žrtve.
Želim da poznajete Boga,
a ne da prinosite paljenice.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
Božja obećanja primaju se vjerom
13 Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. 14 Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. 15 Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.
16 Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, 17 kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.
18 Kad nije bilo nade da će dobiti djecu[b], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«[c]. 19 Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. 20 Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. 21 Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. 22 Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«[d]. 23 No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega 24 nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. 25 On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.
Matej (Levi) slijedi Isusa
(Mk 2,13-17; Lk 5,27-32)
9 Kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej kako sjedi na mjestu za naplatu poreza. Rekao mu je: »Hajde za mnom!« I Matej je ustao te krenuo za Isusom.
10 Dok je Isus jeo u Matejevoj kući, došli su mnogi poreznici[a] i grešnici pa su jeli zajedno s Isusom i njegovim učenicima. 11 Kad su to vidjeli farizeji, upitali su Isusove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?«
12 Isus je to čuo pa je rekao: »Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. 13 Stoga, idite i naučite što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve.’[b] Jer, nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.«
Djevojčica i bolesna žena
(Mk 5,21-43; Lk 8,40-56)
18 Dok im je Isus to govorio, prišao mu je poglavar sinagoge, kleknuo pred njega i rekao: »Kći mi je upravo umrla, ali dođi, stavi svoju ruku na nju i ona će oživjeti.«
19 Isus je ustao i pošao za njim zajedno sa svojim učenicima.
20 A neka žena, koja je patila od krvarenja već dvanaest godina, prišla je Isusu s leđa i dotaknula rub njegovog ogrtača. 21 Mislila je: »Ako samo dotaknem njegov ogrtač, ozdravit ću.«
22 Isus se okrenuo, ugledao ženu i rekao: »Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila.« I žena je ozdravila istoga trena.
23 Kad je Isus došao u kuću poglavara sinagoge, vidio je svirače kako sviraju pogrebnu glazbu i uznemiren narod. 24 Rekao je: »Iziđite! Djevojka nije mrtva, samo spava.« A oni su ga ismijavali. 25 Kad je narod istjeran iz kuće, Isus je ušao u sobu, uzeo djevojku za ruku i ona je ustala. 26 Vijest o tome proširila se po cijelom onome kraju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International