Revised Common Lectionary (Complementary)

⁷ Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
    Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
    Ja sam Bog, tvoj Bog.
⁸ Ne korim te zbog tvojih žrtava
    jer neprestano mi prinosiš paljenice.
⁹ Ne trebam junce iz tvoje štale,
    ni jarce iz tvojih torova,
¹⁰ jer moja je svaka šumska životinja
    i stoka na tisuću planina.
¹¹ Znam svaku gorsku pticu,
    moje je sve što se kreće u polju.
¹² Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
    jer moj je svijet i sve što je u njemu.
¹³ Jedem li ja meso bikova
    ili pijem krv jaraca?
¹⁴ Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
    izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
¹⁵ Zatim me prizovi u dan nevolje,
    izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.

⁷ Dok kći Jeruzalem^[a] pati i luta,
    sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
    iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
    i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
    i smijali se njezinoj propasti.

⁸ Kći Jeruzalem teško je sagriješila
    i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
    sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
    A ona jeca i okreće lice.

⁹ Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
    Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
    nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
    »i kako neprijatelj misli da je moćan.«

¹⁰ Neprijatelj je ispružio ruku
    i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
    a za njih si rekao da ne smiju ući.

¹¹ Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
    Dragocjenosti svoje daju za hranu,
    samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
    »gledaj kako me svi preziru.«