Revised Common Lectionary (Complementary)

Potop

7 BOG reče Noi: »Uđite u arku, ti i sva tvoja obitelj, jer sam vidio da si jedino ti preda mnom pravedan u ovome naraštaju. ² Uzmi sa sobom sedam parova, mužjaka i ženku, od svake čiste životinje. Zatim jedan par, mužjaka i ženku, od svake nečiste životinje. ³ I sedam parova, mužjaka i ženku, od svake ptice. Tako će se očuvati njihova vrsta na zemlji. ⁴ Jer, za sedam ću dana pustiti da neprestano, tijekom četrdeset dana i četrdeset noći, pada kiša. Svako ću živo stvorenje, koje sam stvorio, ukloniti s lica zemlje.«

⁵ I Noa je učinio sve što mu je zapovjedio BOG.

⁶ Noa je imao šesto godina kad su vode preplavile zemlju. ⁷ Ušao je u arku sa svojom ženom, sinovima i njihovim ženama, da pobjegnu od poplavnih voda. ⁸ Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po tlu, ⁹ dvoje po dvoje, mužjak i ženka, ušli su u arku s Noom—kao što mu je zapovjedio Bog. ¹⁰ Sedam dana nakon toga, vode su počele poplavljati zemlju.

¹¹ Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca, šiknuli su svi izvori iz dubina i otvorile se brane na nebu. ¹² Kiša je padala na zemlju tijekom četrdeset dana i četrdeset noći.

¹³ Tog su istog dana u arku ušli Noa, njegova žena, njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i njihove tri žene. ¹⁴ S njima su ušle i sve vrste divljih životinja, sve vrste pitomih životinja, sve vrste što gmižu po tlu i sve vrste ptica. ¹⁵ Dvoje po dvoje od svih živih bića ušlo je s Noom u arku. ¹⁶ Ušli su mužjak i ženka od svih živih bića, kao što mu je zapovjedio Bog.

Tada je BOG za njim zatvorio vrata.

¹⁷ Četrdeset dana podizale su se vode na zemlji. Kako su vode rasle, tako su ponijele arku i podigle je visoko iznad zemlje. ¹⁸ Vode su rasle i podigle se visoko nad zemljom, a arka je plutala na površini vode. ¹⁹ Toliko su se silno vode podigle nad zemljom da su prekrile sve najviše planine pod nebom. ²⁰ Narasle su sedam i pol metara^[a] iznad potopljenih planina. ²¹ Umrla su sva živa bića: ptice, pitome životinje, divlje životinje, sve što gmiže po tlu i sav ljudski rod. ²² Na kopnu je poginulo sve što je imalo dah života u nosnicama. ²³ Bog je uništio svako živo biće na zemlji: ljude, životinje, stvorenja što gmižu po tlu i ptice. Bili su izbrisani s lica zemlje. Ostao je samo Noa i oni koji su bili s njim u arci.

²⁴ Zemlja je bila poplavljena stotinu i pedeset dana.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.