Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
David i Nabal
2 U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. 3 Zvao se Nabal[a] i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao.
4 David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. 5 Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 6 Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje[b], tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. 7 Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. 8 Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’«
9 Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali.
10 »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. 11 Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?«
12 Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu.
13 David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!«
David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari.
Abigajla sprečava nevolju
14 Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. 15 Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. 16 Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. 17 Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.«
18 Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru[c] prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce.
19 Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.«
No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome.
20 Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima.
21 David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. 22 Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!«
Sporovi među kršćanima
6 Kad netko od vas ima spor s drugom osobom, zašto idete na sud pred bezbožne suce? Zašto ne raspravite tu stvar među Božjim svetim ljudima? 2 Zar ne znate da će Božji ljudi suditi svijetu? A ako ćete suditi svijetu, zar niste dostojni da presudite i u malim stvarima? 3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima, a da onda ne spominjem svakodnevne stvari? 4 Dakle, ako imate svakodnevne sporove koje treba presuditi, zašto ih iznosite pred ljude koji nemaju nikakvog značenja za Crkvu? 5 Govorim vam to da bih vas posramio! Zar je došlo do toga da među vama nema ni jednoga mudrog čovjeka koji može izgladiti spor među dvojicom braće? 6 Nego, sada jedan brat tuži drugoga, a vi dopuštate ljudima koji nisu vjernici da presuđuju!
7 Zapravo, već je porazno za vas što imate parnice jedni s drugima. Zašto radije ne podnesete nepravdu? Zašto radije ne pretrpite štetu? 8 Nego vi sami varate, i to svoju braću i sestre!
9 Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati! U Božje kraljevstvo neće ući ni seksualno nemoralni, ni štovatelji lažnih bogova, ni oni koji varaju svoje žene, ni muškarci koji se upuštaju u seksualne odnose s drugim muškarcima, 10 ni kradljivci, ni pijanci, ni pohlepnici, ni klevetnici, ni varalice. 11 A takvi su ranije bili i neki od vas. No sada ste oprani, posvećeni i opravdani u imenu Gospodina Isusa Krista i u Duhu našega Boga.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International