Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[a] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![b] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
12 Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima
i zločinima osnivaš naselja.
13 Zar nije BOG Svevladar odredio
da ljudski trud izgori u vatri
i da se uzalud muče narodi?
14 Ali zemlja će se ispuniti
spoznajom BOŽJE slave
kao što voda ispunjava more.
15 Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode!
Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće,
da bi ih napio i gledao njihovu golotinju.
16 Sramotom si se ispunio, a ne slavom.
Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati!
Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke,
da tvoju slavu sramota prekrije.
17 Činio si nasilje u Libanonu
i sada će ono stići tebe.
Uništio si njihove životinje,
sada će životinje strašiti tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljom i naseljima
i svim njihovim stanovnicima.
18 Kakva je korist od idola
kojeg je isklesao čovjek?
Kakva je korist od idola
kad je to samo metalni kip
koji zavarava čovjeka?
Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu
iako je napravio samo nijemog idola.
19 Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’
i nijemom kamenu: ‘Ustani!’
Zar ti idol može dati savjet?
Zlatom i srebrom je obložen,
ali života u njemu nema.
20 A BOG je u svom svetome Hramu;
neka sva zemlja zašuti
iz poštovanja pred njim.«
Smokvino drvo
(Mt 21,18-19)
12 Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. 13 U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. 14 Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.
Moć vjere
(Mt 21,20-22)
20 Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. 21 Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«
22 Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! 23 Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. 24 Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International