Revised Common Lectionary (Complementary)
12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo,
da mudrost steknemo.
13 BOŽE, nemoj više tako!
Sažali se nad svojim slugama.
14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju,
da se svaki dan radujemo i uživamo.
15 Daj da se radujemo onoliko dana
koliko si nam nanosio nevolje,
onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.
16 Pokaži svojim slugama svoje djelo
i njihovoj djeci svoje veličanstvo.
17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama.
Daj nam uspjeh u onom što činimo!
Da, neka u svemu uspijevamo!
22 Zapovijedi su to koje je BOG glasno objavio čitavom vašem skupu ondje na planini. Govorio je iz vatre, oblaka i guste tame i više ništa nije dodao. Zatim ih je zapisao na dvije kamene ploče i predao meni.
Narod u strahu
(Izl 20,18-21)
23 Kad ste bili čuli glas iz tame, dok je planina plamtjela u vatri, svi glavari i starješine vaših plemena došli su k meni. 24 Rekli su: »Naš BOG pokazao nam je svoju slavu i veličanstvo. Čuli smo mu glas iz vatre. Danas smo vidjeli da čovjek može ostati živ iako Bog govori s njim. 25 No zašto bismo se izlagali pogibelji? Ako nastavimo slušati glas našega BOGA, proždrijet će nas ta velika vatra i poginut ćemo. 26 Ima li itko da je čuo glas živog Boga kako govori iz vatre, kao što smo mi čuli, i ostao živ? 27 Zato, priđi i slušaj sve što ti kaže naš BOG. Zatim nam prenesi sve što ti reći naš BOG, a mi ćemo poslušati i izvršavati.«
28 BOG je čuo kad ste sa mnom razgovarali pa mi je rekao: »Čuo sam što ti je ovaj narod rekao. Ispravno je sve što su rekli. 29 Kad bi barem uvijek tako razmišljali, kad bi me uvijek poštovali i držali moje zapovijedi, tada bi njima i njihovoj djeci uvijek bilo dobro. 30 Idi i reci im da se vrate u svoje šatore, 31 a ti ostani sa mnom ovdje. Dat ću ti sve zapovijedi, uredbe i zakone kojima ćeš ih poučiti da ih izvršavaju u zemlji koju im dajem u posjed.«
32 Stoga, pomno činite ono što vam je vaš BOG zapovjedio. Nipošto nemojte odstupati od toga. 33 Činite točno ono što[a] vam je zapovjedio vaš BOG. Tako ćete ostati na životu, bit će vam dobro i dugo ćete živjeti u zemlji koju zaposjednete.
4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. 2 Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. 3 Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:
»Zato sam u svojoj srdžbi obećao:
‘Nikada neće ući u moj počinak.’«[a]
On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. 4 Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«[b] 5 A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«
6 Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. 7 Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca.«[c]
8 Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. 9 Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. 10 Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. 11 Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International